Postoji osnovana sumnja da su okrivljenici tijekom prosinca 1991. godine u Vukovaru, nakon neprijateljske agresije i okupacije grada Vukovara od strane tzv. JNA i srpskih paravojnih postrojbi, kao pripadnici srpskih paravojnih postrojbi; protivno odredbama međunarodnog ratnog i humanitarnog prava; lišavali slobode civilne stanovnike grada Vukovara nesrpske narodnosti, odvodili ih na lokacije gdje su boravili pripadnici srpskih paravojnih postrojbi te ih tamo osobno i zajedno s drugim pripadnicima tih postrojbi psihički i fizički zlostavljali.

Osnovano se sumnja da je trećeokrivljenik uz prijetnju oružjem te udarajući oštećenika (1957.) rukama po tijelu odvezao ga u improvizirani sabirni logor za civile nesrpske narodnosti u prostoru poduzeća Velepromet u Vukovaru (Sajmište 132) gdje ga je, zajedno s više drugih pripadnika srpske paravojske, uz razne psovke i uvrede, govoreći mu da je ustaša i da je ubijao Srbe, fizički i psihički zlostavljao na način da ga u jednoj od prostorija vezao lisicama za klupu te ga potom udarao rukama i nogama po cijelom tijelu, nanijevši mu više ozljeda, uslijed čega mu je teško narušeno zdravlje.
Osnovano se sumnja da je osobnim automobilom iz prostorija poduzeća Velepromet odvezao oštećenike (1953., 1957. i 1952.) u obiteljsku kuću u Vukovaru (Nad prugom br. 10) koju su za smještaj svojih pripadnika koristili dobrovoljci paravojne postrojbe "Leva Supoderica" gdje ih je dočekala grupa od  oko 30-ak uniformiranih pripadnika spomenute postrojbe koji su ih pritom vrijeđali i prijetili im rezanjem dijelova tijela, ušiju i nosova te izudarali rukama, nogama te osobnim naoružanjem po cijelom tijelu, a zatim ih zatvorili u podrum kuće.
Postoji osnovana sumnja da su drugookrivljenik i trećeokrivljenik u spomenutoj obiteljskoj kući u Vukovaru, zajedno s još trojicom neprijateljskih vojnika, prilikom ispitivanja oštećenika (1953. i 1952.), izudarali ih rukama i nogama po cijelom tijelu dok je, u međuvremenu, četvrtookrivljenik prinudio oštećenika (1957.) da rukama i jezikom čisti kadu i WC školjke, nakon čega su to isto morali učiniti i oštećenici (1953. i 1952.).
Istog dana u prostoriji u kojoj su obavljana ispitivanja, drugookrivljenik i trećeokrivljenik su, osnovano se sumnja, zajedno s još četiri nepoznate osobe, prilikom ispitivanja oštećenika (1957.), udarali ga rukama i nogama po cijelom tijelu te povremeno hvatali za vrat i gušili ga, dok mu je drugookrivljenik užareni žarač prislanjao na vrat, lijevo uho i obraz, a jedna druga osoba ga kožnim vojnim remenom udarala po glavi izazvavši mu time krvarenje glave, nakon čega je u prostoriju ušao prvookrivljenik s više pripadnika srpske paravojske te nastavio s njima udarati rukama i nogama oštećenika (1957.) po cijelom tijelu.
Nakon što su ovi oštećenici vraćeni u podrum kuće, prvookrivljenik i četvrtookrivljenik su ih, osnovano se sumnja, s još nekoliko pripadnika srpske paravojske nastavili rukama i nogama tući po cijelom tijelu te ih tjerali na fizički ponižavajuća ponašanja, a kada ovi od bolova više nisu mogli izdržati, dopustili im da se odvežu no da nastave trčati pa kada je oštećenik (1953.) uslijed iscrpljenosti pao na tlo podruma, prvookrivljenik mu je s povišenog predmeta vojničkim čizmama snažno skočio na prsa i slomio nekoliko rebara, a potom ih krvave i ozlijeđene bez pružanja pomoći ostavili u podrumu gdje je uslijed intenzivnih bolova koje je trpio nakon zlostavljanja oštećenik (1953.) 25. prosinca 1991. počinio samoubojstvo.
Okrivljenici se nalaze u Republici Srbiji i nisu dostupni državnim tijelima Republike Hrvatske.