Postoji osnovana sumnja da su od 15. srpnja 2011. do 23. svibnja 2016., u Osijeku, prvookrivljenik kao većinski dioničar i predsjednik nadzornog odbora oštećenog trgovačkog društva iz Osijeka, a drugookrivljenik kao direktor istog društva, na zahtjev prvookrivljenika i sukladno prethodnom dogovoru i zajednički, postupali u nakani da prvookrivljeniku pribave nepripadnu imovinsku korist na štetu društva, svjesni pritom da je drugookrivljenik, sukladno odredbama čl. 252. Zakona o trgovačkim društvima, dužan voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika.

Osnovano se sumnja da su tijekom 2011. i 2012. godine sklopili ugovore o zajmu kojima je prvookrivljenik posudio oštećenom društvu ukupno 650.000,00 kuna (86.187,62 eura), a zatim su sklopili sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini kojim je određen rok za povrat ovih pozajmica te je u korist prvookrivljenika zasnovano fiducijarno pravo vlasništva na nekretninama upisanim u vlasništvu oštećenog društva.

Osnovano se sumnja da drugookrivljenik nije u ime društva izvršio povrat pozajmica prvookrivljeniku, iako je društvo nakon primitaka posuđenog novca raspolagalo dostatnim novčanim sredstvima. Kada je prvookrivljenik u travnju 2016. godine, radi namirenja svoje tražbine pokrenuo ovršni postupak pred javnim bilježnikom koji je zatražio da se ovršenik i protivnik osiguranja izjasne žele li prodaju navedene nekretnine, tada se drugookrivljenik nije, kao direktor društva, sukladno njihovom dogovoru, u zakonskom roku o tome očitovao i nije zatražio prodaju nekretnine.

Prvookrivljenik je, sukladno zakonskoj odredbi, postao punopravni vlasnik te nekretnine iako su obojica znali da je u to vrijeme njezina tržišna vrijednost znatno veća od 650.000,00 kuna (86.187,62 eura) čime su, osnovano se sumnja, na razlici između tržišne vrijednosti nekretnine i navedenog duga prvookrivljeniku pribavili protupravnu imovinsku korist od najmanje 483.290,00 kuna (oko 64.140,00 eura) i tako oštetili društvo za ovaj iznos.