Naime, pravomoćnom presudom Županijskog suda u Osijeku L. Đ., D. I. i D. Ž. su proglašeni krivima da su sukladno zajedničkom dogovoru; a s ciljem da sebi i tada nepoznatoj osobi, a sada okrivljenom M. E. pribave znatnu nepripadnu imovinsku korist; 15. studenog 2007. s računa tvrtke Porr Hrvatska d.o.o. u podružnici Raiffeisen banke d.d. u Osijeku neovlašteno podigli 12 milijuna kuna. U ostvarenju dogovora L. Đ. je kao osobni bankar u navedenoj banci neovlašteno pribavio podatke o žigu i osobama ovlaštenim za raspolaganje novčanim sredstvima na računu tvrtke Porr Hrvatska d.o.o. te ih predao D. I. koji je na osnovi tih podataka nabavio krivotvorenu putnu ispravu na ime jedne od navedenih ovlaštenih osoba i krivotvoreni žig ove tvrtke. Navedenog dana, tada nepoznata osoba, a sada okrivljeni M. E. je pomoću ove lažne putne isprave i lažnog žiga virmanskim nalogom sa dva krivotvorena potpisa od M. K. referentice transakcijskih poslova pravnih osoba, zatražio isplatu 12 milijuna kuna, koja mu je sukladno ranijem dogovoru svojim potpisom odobrila traženu isplatu, a Đ. B., voditeljica transakcijskih poslova također mu supotpisala nalog za isplatu bez potrebnih provjera.
Navedenom presudom L. Đ. (1980.) i M. K. (1959.) su proglašeni krivima zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 1. i 4. Kaznenog zakona, Đ. B. (1959.) zbog nesavjesnog rada u službi iz čl. 339. KZ-a, D. I. (1977.) zbog kaznenog djela poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 1. i 4. KZ-a uz primjenu članka 37. KZ-a i kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ-a te D. Ž. (1962.) zbog kaznenog djela pomaganja u zlouporabi položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 1. i 4. KZ-a uz primjenu članka 38. KZ-a.