Okrivljenom se stavlja na teret da je 1. kolovoza 1991. u Dalju; tijekom oružane pobune dijela lokalnog srpskog stanovništva i oružanog napada Republike Srbije i JNA na Republiku Hrvatsku; kao zapovjednik 51. motorizirane brigade JNA, a protivno odredbama međunarodnog ratnog prava, zapovjedio svojim postrojbama te podređenim pripadnicima TO Dalja i Borova kao i pridruženim dobrovoljcima, napad na mjesto Dalj uz izričitu zapovijed da ne smije biti zarobljenih pripadnika MUP-a RH i Zbora narodne garde. Provodeći ove zapovijedi njemu podređeni vojnici pucali su iz tenkova i oklopnih transportera na zgradu policije na kojoj je bila izvješena bijela zastava pri čemu su smrtno stradali policajci D. Dujmović (1970.) i A. Mihaljev (1958.), a ubili su policajce M. Džanka (1963.), J. Glibušića (1963.) i Đ. Butorca (1963.) iako su se predali. U prostorijama osnovne škole nakon mučenja su ubili policajca J. Kemenjija (1956.) te pripadnike ZNG-a Đ. Lončareka (1961.), T. Belečetića (1970.), D. Kiša (1970.), I. Dizdara (1967.) i D. Sekulića (1962.).
Ujedno, tereti ga se da od 1. kolovoza do prosinca 1991. godine u Dalju, Erdutu i Aljmašu, kao zapovjednik 51. motorizirane brigade JNA, nakon okupacije navedenih mjesta i uspostave vojne vlasti; odgovoran za primjenu međunarodnog ratnog i humanitarnog prava; iako svjestan da pripadnici njemu podređenih postrojbi neovlašteno zatvaraju, zlostavljaju, siluju i ubijaju zarobljene pripadnike MUP-a RH i ZNG te civilne stanovnike, nije ništa poduzeo da bi spriječio navedena protupravna postupanja i kaznio počinitelje.
Tako su nakon zlostavljanja ubijeni civili nesrpske narodnosti I. Galić (1940.), I. Sabo (1934.), S. Lijić (1938.), V. Kojić (1935.), K. Kojić (1938.), B. Kojić (1966.), P. Xhevelakaj (1960.), N. Tadijan (1969.), S. Putnik (1955.), N. Kovač (1957.), F. Kovčalija (1941.), D. Kovčalija (1935.), S. Penić (1937.), Z. Anđel (1967.), P. Beck (1957.), H. Brajić (1933.), Ž. Filipčić (1966.), I. Forijan (1951.), D. Kušić (1961.), Č. Predojević (1954.), D. Štimac (1970.), I. Zelenber (1934.), P. Zemljak (1934.), V. Zemljak (1967.), S. Đurkov (1956.), J. Paloš (1956.), J. Halt (1937.), E. Bača (1957.), J. Balog (1945.), M. Banković, M. Grbešić (1962.), E. Hađić (1973.), R. Jukić (1964.), I. Krkalo (1958.), I. Lukač (1945.), A. Maksimović (1950.), F. Mesarić (1953.), J. Mikec (1964.), P. Milić (1958.), Z. Mlinarević (1958.), V. Oroz (1967.), Đ. Radaljević (1965.), K. Rajić (1932.), P. Rašić (1945.), Z. Rastija (1971.), P. Šarac (1936.), T. Šileš (1963.), M. Šimon (1937.), J. Šileš (1945.), R. Soldo (1947.), M. Šomođvarac (1946.), S. Strmečki (1970.), M. Tollas (1934.), D. Tomičić (1929.), I. Tomičić (1931.), F. Papp (1934.), M. Papp (1966.), S. Senaši (1935.), J. Senaši (1967.), J. Bence (1925.), N. Kalozi (1922.), A. Kalozi (1929.), N. Kalozi ml. (1952.), I. Werner (1931.), J. Debić (1946.), J. Barbarić (1935.), J. Vaniček (1951.), T. Curić (1937.), I. Kučan (1947.), J. Krznarić (1927.), D. Šusto (1938.), M. Hum (1942.), Z. Radić (1963.), J. Prša (1938.), N. Rašić (1950.), A. Dragić (1936.), D. Jelečanin (1939.), A. Kovčalija (1938.), J. Brajdić (1950.), I. Šimunović (1945.), S. Milić (1952.), B. Tokić (1950.), P. Andrić (1946.), S. Čotar (1939.), A. Đapić (1936.), P. Kljajić (1959.), M. Nađ (1931.), I. Potočni (1955.), Đ. Malčić (1942.), I. Berač (1936.) i B. Mlinarić (1927.). Zlostavljanja je preživjelo 23 civila nesrpske narodnosti.
Također, nakon mučenja i ispitivanja ubijeni su pripadnici Hrvatske vojske zarobljeni u Vukovaru i to D. Dalić (1961.), D. Šimundža (1962.), I. Redžić (1966.), Z. Škoc (1957.), Z. Š. (1951.), I. Katić (1940.), S. Malančuk (1950.), I. Žerebni (1956.), I. Šajtović (1949.), J. Pančić (1972.) i I. Koršoš (1959.). Tijela navedenih osoba su spaljena ili zakopana u masovnim grobnicama u Ćelijama, na farmi Lovas i na katoličkom groblju u Dalju ili su bačena u Dunav.
Osumnjičenik nije dostupan državnim tijelima Republike Hrvatske zbog čega je protiv njega određen pritvor zbog opasnosti od bijega i posebno teških okolnosti pod kojima je djelo počinjeno te je izdana tjeralica.