Naime, tijekom istražnog postupka koji se već vodi protiv osumnjičenika, prikupljeni su novi podaci i dokazi iz kojih slijedi da su naredbom Uprave bezbednosti SSNO od 10. listopada 1991. osnivani logori za ratne zarobljenike, određen njihov unutarnji ustroj, sustav zapovijedanja i osiguranja, a u skladu s tom naredbom osnovan je i logor u KPD Stara Gradiška, gdje je postavljen njemu podređeni zapovjednik i dozapovjednik logora.
Postoji osnovana sumnja da osumnjičenik od listopada 1991. do svibnja 1992. godine, kao načelnik Uprave bezbednosti SSNO, odgovoran za primjenu međunarodnog ratnog i humanitarnog prava; iako svjestan da je u logor Stara Gradiška dovedeno i protupravno zatočeno najmanje 140 prethodno bespravno zarobljenih žena i staraca kao i pripadnika hrvatskih oružanih postrojbi; te da se zatočenici fizički i psihički zlostavljaju, neki i do smrti, nije ništa poduzeo da se takva protuzakonita ponašanja suzbiju i počinitelji kazne. Osnovano se sumnja da je pristajao da njemu podređene osobe nastave s takvim protupravnim radnjama kao i da njemu podređeni zapovjednik i dozapovjednik logora svojim podređenima toleriraju postupke pripadnika vojne policije čuvara u logoru.
Uslijed navedenoga kod zatočenika logora M. M., I. R., P. J., M. M., P. O., I. P., I. S., J. M., I. C., N. G., M. V., J. C., V. H., M. R., M. T., V. K., Z. K., D. B., A. H., S. V., Z. B., N. M., Ž. P., J. S., T. Č., T. S., B. C., N. N., I. M., D. R., Ž. V., Z. V., M. K. i Ž. G. nastupilo je teško narušavanje zdravlja, teško su tjelesno ozlijeđeni oštećenici N. K., I. R., Ž. Ž. te R. K., a zatočenici logora M. T., I. Š. (1927.), P. A., M. T. (1946.), D. S. (1967.) i I. G. (1934.) su nakon predaje pripadnicima milicije i odvođenja u PP Okučani preminuli nakon premlaćivanja, dok su oštećenika M. R. nakon premlaćivanja ubili pripadnici vojne policije u KPD-u Stara Gradiška.