Naime, optuženom bivšem ravnatelju srednje škole S. P. stavlja se na teret da je, u nakani da mu se omogući stjecanje nepripadne imovinske koristi, tražio od N. K. da kao ravnateljica srednje škole u Osijeku, donese nezakonitu odluku o poslovno uvjetovanom prestanku radnog odnosa S. P. i da mu se zbog toga iz sredstava škole isplati povlaštena otpremnina u iznosu od 381.496,51 kuna. Iako svjesna da mu ne pripada ovo pravo, jer mu radni odnos ne može prestati do 1. srpnja 2009., a da će 15. siječnja 2009. steći uvjete za starosnu mirovinu, kao i da škola ne raspolaže namjenskim novčanim sredstvima za isplatu otpremnina, optužena N. K. je, postupajući upravo u namjeri da mu pribavi nepripadnu imovinsku korist, 1. srpnja 2008. donijela traženu odluku koja ipak nije provedena, jer je prosvjetna inspektorica donijela rješenje kojom je naložila poništenje navedene odluke.
Ovo državno odvjetništvo smatra da presuda kojom su optuženici oslobođeni optužbe nije na zakonu osnovana zbog počinjenja bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te je predloženo Vrhovnom sudu RH da se iz navedenih razloga ova presuda ukine i vrati na ponovno suđenje.
Nadalje, sve utvrđene činjenice nedvojbeno upućuju na zaključak da su optuženici bili svjesni nezakonitosti donošenja sporne odluke, ali da su ipak poduzeli inkriminirane radnje upravo s ciljem pribavljanja nepripadne imovinske koristi optuženom S. P.