Županijsko državno odvjetništvo u OsijekuPodnijet istražni zahtjev protiv 63-godišnjaka zbog ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika i ratnog zločina protiv civilnog stanovništva
22.07.2009.
Nakon opsežne kriminalističke obrade koju je provelo Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, a uz sudjelovanje Policijske uprave osječko-baranjske i Sigurnosno-obavještajne agencije Republike Hrvatske te na osnovi toga podnesene kaznene prijave, istražnom sucu Županijskog suda u Osijeku podnijet je istražni zahtjev protiv državljanina Republike Srbije (1946.) zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. Osnovnog krivičnog zakona RH, kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ RH u svezi s čl. 28. OKZ RH i kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH u svezi s čl. 28. OKZ RH. (22. 7. 2009.)
Postoji osnovana sumnja da je osumnjičeni 63-godišnjak 1. kolovoza 1991. u Dalju; tijekom oružane pobune dijela lokalnog srpskog stanovništva i oružanog napada Republike Srbije i JNA na Republiku Hrvatsku; kao zapovjednik 51. motorizirane brigade JNA, protivno odredbama međunarodnog ratnog prava, zapovjedio svojim postrojbama te podređenim pripadnicima TO Dalja i Borova kao i pridruženim dobrovoljcima napad na mjesto Dalj uz izričitu zapovijed da ne smije biti zarobljenih pripadnika MUP-a RH i Zbora narodne garde. Provodeći ove zapovijedi, njemu podređeni vojnici pucali su iz tenkova i oklopnih transportera na zgradu policije na kojoj je bila izvješena bijela zastava pri čemu su smrtno stradali policajci D. Dujmović (1970.) i A. Mihaljev (1958.), a ubili su policajce M. Džanka (1963.), J. Glibušića (1963.) i Đ. Butorca (1963.) iako su se predali. U prostorijama osnovne škole su nakon mučenja ubili policajca J. Kemenjija (1956.) te pripadnike ZNG-a Đ. Lončareka (1961.), T. Belečetića (1970.), D. Kiša (1970.), I. Dizdara (1967.) i D. Sekulića (1962.).
Ujedno, osnovano se sumnja da je od 1. kolovoza do prosinca 1991. godine u Dalju, Erdutu i Aljmašu, kao zapovjednik 51. motorizirane brigade JNA; nakon okupacije navedenih mjesta i uspostave vojne vlasti; bio odgovoran za primjenu međunarodnog ratnog i humanitarnog prava, no iako svjestan da pripadnici njemu podređenih postrojbi neovlašteno zatvaraju, zlostavljaju, siluju i ubijaju zarobljene pripadnike MUP-a RH i ZNG-a te civilne stanovnike, nije ništa poduzeo da bi spriječio navedena protupravna postupanja i kaznio počinitelje.
Tako su nakon zlostavljanja ubijeni civili nesrpske narodnosti: I. Galić (1940.), I. Sabo (1934.), S. Lijić (1938.), V. Kojić (1935.), K. Kojić (1938.), B. Kojić (1966.), P. Xhevelakaj (1960.), N. Tadijan (1969.), N. Kovač (1957.), F. Kovčalija (1941.), D. Kovčalija (1935.), S. Penić (1937.), Z. Anđel (1967.), P. Beck (1957.), H. Brajić (1933.), Ž. Filipčić (1966.), I. Forijan (1951.), D. Kušić (1961.), Č. Predojević (1954.), D. Štimac (1970.), I. Zelenber (1934.), P. Zemljak (1934.), V. Zemljak (1967.), J. Paloš (1956.), J. Halt (1937.), I. Astaloš (1964.), A. Paloš (1973.), E. Bač, J. Balog (1945.), M. Banković, M. Grbešić (1962.), E. Hađić (1973.), R. Jukić (1964.), I. Krkalo (1958.), I. Lukač (1945.), A. Maksimović (1950.), F. Mesarić (1953.), J. Mikec (1964.), P. Milić (1958.), Z. Mlinarević (1958.), V. Oroz (1967.), Đ. Radaljević (1965.), K. Rajić (1932.), P. Rašić (1945.), Z. Rastija (1971.), P. Šarac (1936.), T. Šileš (1963.), M. Šimon (1937.), J. Šileš (1945.), R. Soldo (1947.), M. Šomođvarac (1946.), S. Strmečki (1970.), M. Tollas (1934.), D. Tomičić (1929.), I. Tomičić (1931.), F. Papp (1934.), M. Papp (1966.), S. Senaši (1935.), J. Senaši (1967.), J. Bence (1925.), N. Kalozi (1922.), A. Kalozi (1929.), N. Kalozi (1952.), I. Werner (1931.), J. Debić (1946.), J. Barbarić (1935.), J. Vaniček (1951.), T. Curić (1937.), I. Kučan (1947.), J. Krznarić (1927.), D. Šusto (1938.), M. Hum (1942.), Z. Radić, J. Prša (1938.), N. Rašić (1950.), A. Dragić (1936.), D. Jelečanin (1939.), A. Kovčalija (1938.), J. Brajdić (1950.), I. Šimunović (1945.), S. Milić (1952.), B. Tokić (1950.), P. Andrić, S. Čotar (1939.), A. Đapić (1936.), P. Kljajić (1959.), M. Nađ (1931.), I. Potočni (1955.), Đ. Malčić (1942.), I. Berač (1936.), A. Čulić i B. Mlinarić (1927.).
Također, nakon mučenja i ispitivanja su ubijeni pripadnici Hrvatske vojske, zarobljeni u Vukovaru, i to D. Dalić (1961.), D. Šimundža (1962.), I. Redžić (1966.), Z. Škoc (1957.), Z. Šimić (1951.), I. Katić (1940.), S. Malančuk (1950.), I. Žerebni (1956.), I. Šajtović (1949.), J. Pančić (1972.) i I. Koršoš (1959.).
Tijela navedenih žrtava su spaljena ili zakopana u masovnim grobnicama u Ćelijama, na farmi Lovas i na katoličkom groblju u Dalju ili su bačena u Dunav.
Osumnjičenik nije dostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske i nalazi se na nepoznatoj adresi izvan Republike Hrvatske slijedom čega je predloženo određivanje pritvora zbog opasnosti od bijega, ometanja istrage i posebno teških okolnosti pod kojima je djelo počinjeno.
Ujedno, osnovano se sumnja da je od 1. kolovoza do prosinca 1991. godine u Dalju, Erdutu i Aljmašu, kao zapovjednik 51. motorizirane brigade JNA; nakon okupacije navedenih mjesta i uspostave vojne vlasti; bio odgovoran za primjenu međunarodnog ratnog i humanitarnog prava, no iako svjestan da pripadnici njemu podređenih postrojbi neovlašteno zatvaraju, zlostavljaju, siluju i ubijaju zarobljene pripadnike MUP-a RH i ZNG-a te civilne stanovnike, nije ništa poduzeo da bi spriječio navedena protupravna postupanja i kaznio počinitelje.
Tako su nakon zlostavljanja ubijeni civili nesrpske narodnosti: I. Galić (1940.), I. Sabo (1934.), S. Lijić (1938.), V. Kojić (1935.), K. Kojić (1938.), B. Kojić (1966.), P. Xhevelakaj (1960.), N. Tadijan (1969.), N. Kovač (1957.), F. Kovčalija (1941.), D. Kovčalija (1935.), S. Penić (1937.), Z. Anđel (1967.), P. Beck (1957.), H. Brajić (1933.), Ž. Filipčić (1966.), I. Forijan (1951.), D. Kušić (1961.), Č. Predojević (1954.), D. Štimac (1970.), I. Zelenber (1934.), P. Zemljak (1934.), V. Zemljak (1967.), J. Paloš (1956.), J. Halt (1937.), I. Astaloš (1964.), A. Paloš (1973.), E. Bač, J. Balog (1945.), M. Banković, M. Grbešić (1962.), E. Hađić (1973.), R. Jukić (1964.), I. Krkalo (1958.), I. Lukač (1945.), A. Maksimović (1950.), F. Mesarić (1953.), J. Mikec (1964.), P. Milić (1958.), Z. Mlinarević (1958.), V. Oroz (1967.), Đ. Radaljević (1965.), K. Rajić (1932.), P. Rašić (1945.), Z. Rastija (1971.), P. Šarac (1936.), T. Šileš (1963.), M. Šimon (1937.), J. Šileš (1945.), R. Soldo (1947.), M. Šomođvarac (1946.), S. Strmečki (1970.), M. Tollas (1934.), D. Tomičić (1929.), I. Tomičić (1931.), F. Papp (1934.), M. Papp (1966.), S. Senaši (1935.), J. Senaši (1967.), J. Bence (1925.), N. Kalozi (1922.), A. Kalozi (1929.), N. Kalozi (1952.), I. Werner (1931.), J. Debić (1946.), J. Barbarić (1935.), J. Vaniček (1951.), T. Curić (1937.), I. Kučan (1947.), J. Krznarić (1927.), D. Šusto (1938.), M. Hum (1942.), Z. Radić, J. Prša (1938.), N. Rašić (1950.), A. Dragić (1936.), D. Jelečanin (1939.), A. Kovčalija (1938.), J. Brajdić (1950.), I. Šimunović (1945.), S. Milić (1952.), B. Tokić (1950.), P. Andrić, S. Čotar (1939.), A. Đapić (1936.), P. Kljajić (1959.), M. Nađ (1931.), I. Potočni (1955.), Đ. Malčić (1942.), I. Berač (1936.), A. Čulić i B. Mlinarić (1927.).
Također, nakon mučenja i ispitivanja su ubijeni pripadnici Hrvatske vojske, zarobljeni u Vukovaru, i to D. Dalić (1961.), D. Šimundža (1962.), I. Redžić (1966.), Z. Škoc (1957.), Z. Šimić (1951.), I. Katić (1940.), S. Malančuk (1950.), I. Žerebni (1956.), I. Šajtović (1949.), J. Pančić (1972.) i I. Koršoš (1959.).
Tijela navedenih žrtava su spaljena ili zakopana u masovnim grobnicama u Ćelijama, na farmi Lovas i na katoličkom groblju u Dalju ili su bačena u Dunav.
Osumnjičenik nije dostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske i nalazi se na nepoznatoj adresi izvan Republike Hrvatske slijedom čega je predloženo određivanje pritvora zbog opasnosti od bijega, ometanja istrage i posebno teških okolnosti pod kojima je djelo počinjeno.