Postoji osnovana sumnja da je prvookrivljenik kao direktor i jedini član uprave jednog trgovačkog društva, od srpnja 2010. do listopada 2012. godine u Opatiji; na traženje drugookrivljenika, četvrtookrivljenika i petookrivljenika i po prethodnom dogovoru s ciljem da njihovim trgovačkim društvima pribavi nepripadnu imovinsku korist; u potpunosti zaobilazeći odgovarujuću nadležnu službu, nalagao da se za potrebe izvođenja pojedinih radova i nabave opreme upute pozivi za dostavljanje ponuda upravo društvima te trojice okrivljenika, kao i društvima koja s njima poslovno surađuju, te donosio odluke o prihvaćanju ponuda društava te trojice okrivljenika, iako su u njima bile iskazane cijene mnogostruko više od stvarnih tržišnih cijena radova, materijala i opreme, a bez ikakve provedene prethodne analize i procjene realnih troškova nabave. Osnovano se sumnja da je s njima zaključivao ugovore i na teret svog društva nalagao isplate po tako zaključenim ugovorima, odnosno zaključivao anekse ugovora kojima je odobravao plaćanje dodatnih troškova i opreme iako su oni bili obuhvaćeni osnovnim ugovorima, te svjesno propustio naložiti obračun i naplatu ugovornih kazni zbog kašnjenja u isporuci opreme.
Postoji osnovana sumnja da je na traženje trećeokrivljenika, inače zaposlenika trgovačkog društva u kojem je on direktor i jedini član uprave; po njihovom prethodnom dogovoru i s ciljem da ga nepripadno okoristi; iako su obojica znali stvarnu tržišnu vrijednost plovila u vlasništvu društva, sa trećeokrivljenikom zaključio ugovor o prodaji plovila po cijeni višestruko nižoj od stvarne tržišne cijene.
Prvookrivljenik je, osnovano se sumnja, na opisani način trećeokrivljeniku te trgovačkim društvima trojice okrivljenika pribavio znatnu nepripadnu imovinsku korist, a društvo u kojem je bio direktor i jedini član uprave oštetio za iznos veći od 15 milijuna kuna.