Postoji osnovana sumnja da je šestoosumnjičenik (vlasnik trgovačkog društva sa sjedištem u Rijeci) koristeći prijateljske odnose s drugoosumnjičenikom i trećeosumnjičenicom (odgovornim osobama u filijali osiguravajućeg društva u Rijeci) zatražio od njih da se u pokriće osiguranja uzme pomorska nezgoda motorne jahte u vlasništvu njegovog trgovačkog društva, kojom je u trenutku nezgode upravljao šestoosumnjičenikov sin, a motorna jahta je bila osigurana policom osiguranja zaključenom u filijali osiguravajućeg društva u Rijeci, iako je znao da dokumentacija o nezgodi nije potpuna.
Kada su drugoosumnjičenik i trećeosumnjičenica pristali na navedeno, sukladno unutarnjim propisima osiguravajuće kuće, prvoosumnjičenik je kao direktor sektora osiguranja prometa i kredita odobrio otvaranje štetovnog spisa kojim je pomorska nezgoda uzeta u pokriće osiguranja, te je tijekom obrade četvrtoosumnjičenik kao referent zadužen za navedeni predmet; a nakon nedostatno pribavljene dokumentacije o uzroku pomorske nezgode te nakon izmijenjenog izvještaja o procjeni i visini nastale štete kojeg je sastavio petoosumnjičenik; obračunao i priznao štetu na plovilu. Ujedno je po odobrenju prvoosumnjičenika, nakon potpisivanja obračuna i isplate štete po trećeosumnjičenoj, tom trgovačkom društvu na teret osiguravajućeg društva isplaćeno u tri navrata ukupno 1.227.568,66 kuna. Kako je osnovom izmijenjenog izvještaja o procjeni i visini nastale štete navedenom trgovačkom društvu priznat i potpuni gubitak pogonskih motora, koji su naknadno prodani od tog trgovačkog društva za iznos od 427.967,20 kuna, tako se na taj način ukupno okoristilo na teret osiguravajućeg društva za 1.655.535,86 kuna.

Ujedno, postoji osnovana sumnja da su druga, treća, četvrta i peta osumnjičena osoba u još dva navrata prekoračujući svoje ovlasti; a u cilju pogodovanja fizičkim osobama s kojima su drugoosumnjičenik i trećeosumnjičenica u prijateljskim vezama; pribavili imovinsku korist uzimajući pokriće osiguranja štete koje prema internim pravilima osiguravajućeg društva nisu trebale biti isplaćene, niti je u navedenim slučajevima bilo osnova za uzimanje u pokriće tih štetnih događaja. Na taj su način neosnovano osiguranicima isplaćeni novčani iznosi u jednom slučaju 37.731,72 kuna odnosno u drugom slučaju 25.795,65 kuna, a sve na teret osiguravajućeg društva.