Postoji osnovana sumnja da su okrivljenici od 2005. do 2010. godine na području Rijeke i Graza; nakon što je drugookrivljenik kao odgovorna osoba i vlasnik trgovačkog društva registriranog na području Sjedinjenih Američkih Država, a s otvorenim poslovnim računom u banci na području Republike Austrije, sastavio ukupno devet računa za koje je znao da se ne odnose na stvarno pružene usluge; poslao te račune na naplatu trgovačkom društvu sa sjedištem u Rijeci u kojem je prvookrivljenik, kao direktor tog društva, odobrio plaćanje po navedenim računima. Računi su plaćeni na poslovni račun u banci na području Republike Austrije, a po obavljenim plaćanjima s poslovnog računa tvrtke u vlasništvu drugookrivljenika, on je kao jedina ovlaštena osoba za podizanje novčanih sredstava, obavljao podizanje gotovinskog novca, kojeg je djelomično zadržavao za sebe, a djelomično uplaćivao na otvoreni privatni račun prvookrivljenika otvoren kod iste banke u Republici Austriji. Na opisani način su na štetu trgovačkog društva sa sjedištem u Rijeci, za sebe i manjim dijelom za trgovačko društvo u vlasništvu drugookrivljenika registriranog u Sjedinjenim Američkim Državama, pribavili ukupno protupravnu imovinsku korist u iznosu od 256.052,86 eura (u kunskoj protuvrijednosti).