Tereti ga se da je kao direktor jednog hotela, u vlasništvu jednog trgovačkog društva, u četiri navrata tijekom 2004. godine zaposlenicima računovodstva imenovanog hotela izdao usmeni nalog za isplatu gotovinskih sredstva iz blagajne u ukupnom iznosu od 199.000,00 kuna, prijem kojih je osobno i potpisao, navodeći da je to za potrebe gotovinskog plaćanja dobavljačima. Iako nije bio od strane uprave imenovanog trgovačkog društva ovlašten za pregovore i sklapanje ugovora sa dobavljačima niti za plaćanje istima, zaposlenice računovodstva su mu isplatile navedeni iznos koji je on potom zadržao za sebe.