Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci Podnijet istražni zahtjev protiv 34-godišnjaka zbog zlouporabe položaja i ovlasti i krivotvorenja službene isprave i 71-godišnjakinje zbog poticanja za zlouporabu položaja i ovlasti
15.03.2007.
Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci podnijelo je istražni zahtjev protiv hrvatskog državljanina (1973.) zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti – zlouporabom položaja i ovlasti, opisano u čl. 337. st. 1. i 4. Kaznenog zakona i kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenjem službene isprave, opisano u čl. 312. st. 1. i 2. KZ-a sve uz primjenu odredbi čl. 60. KZ-a te protiv hrvatske državljanke (1936.) zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti – poticanjem za zlouporabu položaja i ovlasti, opisano u čl. 337. st. 1. i 4. KZ-a u vezi sa čl. 37. KZ-a. (15. 3. 2007.)
Postoji osnovana sumnja da je krajem 2002. godine i tijekom 2003. godine 34-godišnjak kao predsjednik općinskog vijeća jedne općine, na traženje 71-godišnjakinje da joj omogući kupnju zemljišta na području te općine, po cijeni poljoprivrednog zemljišta, a u cilju da 71-godišnjakinji pribavi znatnu nepripadnu imovinsku korist, 18. prosinca 2002. bez donijete odluke općinskog vijeća i bez pribavljanja suglasnosti Ministarstva poljoprivrede i šumarstva Republike Hrvatske o raspisivanju natječaja o prodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države; što je protivno Zakonu o poljoprivrednom zemljištu; raspisao natječaj kojim općina prodaje poljoprivredno zemljište, u naravi pašnjak VI kategorije.
Osnovano se sumnja da je pritom bio svjestan da objavljena cijena po kvadratnom metru nije realna budući da je upravo općina u novom prostornom planu predložila prenamjenu tog zemljišta iz poljoprivrednog zemljišta u namijenjeno za ugostiteljstvo i turizam. Po zaključenju natječaja, na koji je pristigla jedino ponuda osumnjičene 71-godišnjakinje i to izvan određenog roka, osnovano se sumnja da je tu ponudu, tretirajući je kao valjanu, na sjednici općinskog vijeća općine održanoj 25. ožujka 2003., pročitao na samom kraju sjednice, propustivši otvoriti glasovanje o istoj, a naknadno je sastavio zapisnik na kojem je glasovanje o ponudi iste uvrstio kao točku dnevnog reda navedene sjednice. Taj primjerak zapisnika nije poslan vijećnicima, a osumnjičeni ga je ovjerio svojim potpisom i službenim pečatom, da bi potom, iako od strane vijećnika o ponudi nije donijeta odluka u ime općine, 1. prosinca 2003. zaključio kupoprodajni ugovor sa jednom tvrtkom, unatoč činjenici da imenovana tvrtka nije bila sudionik natječaja, za iznos kupoprodajne cijene od 200.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama, a sve kako bi osumnjičenoj omogućio prijenos vlasništva na predmetnom zemljištu bez plaćanja poreza na promet nekretnina.
Tako postoji osnovana sumnja da je tim ugovorom, budući da je on potom i realiziran, posredstvom naprijed spomenute tvrtke ostvarena imovinska korist za osumnjičenu i tvrtku, višestruko veća od ugovorom ugovorene kupoprodajne cijene, a svakako veća od 30.000,00 kuna.
Osnovano se sumnja da je pritom bio svjestan da objavljena cijena po kvadratnom metru nije realna budući da je upravo općina u novom prostornom planu predložila prenamjenu tog zemljišta iz poljoprivrednog zemljišta u namijenjeno za ugostiteljstvo i turizam. Po zaključenju natječaja, na koji je pristigla jedino ponuda osumnjičene 71-godišnjakinje i to izvan određenog roka, osnovano se sumnja da je tu ponudu, tretirajući je kao valjanu, na sjednici općinskog vijeća općine održanoj 25. ožujka 2003., pročitao na samom kraju sjednice, propustivši otvoriti glasovanje o istoj, a naknadno je sastavio zapisnik na kojem je glasovanje o ponudi iste uvrstio kao točku dnevnog reda navedene sjednice. Taj primjerak zapisnika nije poslan vijećnicima, a osumnjičeni ga je ovjerio svojim potpisom i službenim pečatom, da bi potom, iako od strane vijećnika o ponudi nije donijeta odluka u ime općine, 1. prosinca 2003. zaključio kupoprodajni ugovor sa jednom tvrtkom, unatoč činjenici da imenovana tvrtka nije bila sudionik natječaja, za iznos kupoprodajne cijene od 200.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama, a sve kako bi osumnjičenoj omogućio prijenos vlasništva na predmetnom zemljištu bez plaćanja poreza na promet nekretnina.
Tako postoji osnovana sumnja da je tim ugovorom, budući da je on potom i realiziran, posredstvom naprijed spomenute tvrtke ostvarena imovinska korist za osumnjičenu i tvrtku, višestruko veća od ugovorom ugovorene kupoprodajne cijene, a svakako veća od 30.000,00 kuna.