Postoji osnovana sumnja da je okrivljenik kao predsjednik uprave trgovačkog društva, od 24. listopada 2005. do 30. travnja 2010.; protivno svojim ovlaštenjima, u namjeri da predsjedniku nadzornog odbora društva pribavi veliku nepripadajuću materijalnu dobit; bez znanja ostalih članova uprave, za njega unajmio najprije jedan, a potom i drugi osobni automobil i omogućio mu njihovo neograničeno korištenje kao i podmirivanje svih troškova vezanih uz korištenje tih vozila u ukupnom iznosu od 496.527,79 kuna. Ujedno, omogućio mu je neograničeno korištenje mobilnog telefona i podmirivanje svih troškova njegova korištenja u ukupnom iznosu od najmanje 46.831,24 kuna te omogućio mu podmirivanje svih troškova fiksnog telefona na adresi njegova prebivališta u ukupnom iznosu od 4.672,47 kuna, privabivši mu time materijalnu dobit u iznosu od ukupno 548.031,50 kuna.
Okrivljenika se tereti da je 4. lipnja 2009. donio odluku kojom je trojici zaposlenika društva pripadajuće koeficijente složenosti posla uvećao za dodatni koeficijent omogućivši time da im se za razdoblje od 1. srpnja 2009. do 28. veljače 2014. isplaćuju plaće u iznosima većim od pripadajućih, čime je svakom od njih pribavio materijalnu dobit u iznosu većem od 300.000,00 kuna, oštetivši time trgovačko društvo za ukupan iznos od 1,594.381,52 kuna.