Tužiteljica odnosno Poljoprivredna zadruga "Sela" je u tužbi ustvrdila da je vlastitim sredstvima izgradila kanalsku mrežu, drenažnih odvodnih sistema, oko 900 m puteva, propusta, izvršila kalcifikaciju zemljišta te posadila 1675 komada topola debljine 20 do 55 cm i na taj način privela za ratarsku proizvodnju oko 395 ha zemljišta. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu 23. srpnja 1991. obavljena je pretvorba vlasništva na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu na način da je Republika Hrvatska određena nositeljem vlasničkih ovlaštenja tj. vlasnikom. Slijedom toga traži povrat uloženih sredstava u iznosu od 20.324.721,67 kuna.
Državno odvjetništvo je osporilo tužbu u cijelosti jer je Republika Hrvatska stekla pravo vlasništvo temeljem zakona a pored toga tužitelj nije ponudio dokaze za svoje tvrdnje.
Presudama Općinskog suda i Županijskog suda u Sisku bio je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja Poljoprivredna zadruga "Sela" iz Sela jer nije dokazala navode iz tužbe te joj je naloženo namiriti tuženoj Republici Hrvatskoj trošak parničnog postupka u iznosu od 605.240,00 kuna. Povodom revizije tužitelja, Vrhovni sud Republike Hrvatske je svojom presudom od 16. studenog 2011. odbio reviziju tužiteljice kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu Županijskog suda u Sisku.