Prvookrivljenicu (1959.) tereti se da je od travnja 2010. do prosinca 2016. godine, kao direktorica trgovačkog društva, dužna poslove društva voditi sukladno zakonu, pravilima trgovačkog morala, struke i dobrim poslovnim običajima; protivno čl. 252. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima; u cilju da si pribavi nepripadnu materijalnu dobit, naložila četvorici zaposlenika tog trgovačkog društva da ispune obrasce putnih naloga uporabe privatnog automobila u službene svrhe tzv. limite na osobno ime u kojima će navesti neistinite podatke o vremenu korištenja svojih osobnih vozila u službene svrhe te o broju prijeđenih kilometara, a što su imenovani u strahu da ne ostanu bez posla i učinili. Tereti ju se da je potom navedene  obrasce ovjerila svojim potpisom i naložila isplatu novca iz blagajne trgovačkog društva u ukupnom iznosu od 103.917,00 kuna, a taj je novac zadržala za sebe. Prvookrivljenica je, tereti ju se, na traženje i u dogovoru sa trećeokrivljenikom i četvrtookrivljenikom (1961. i 1958.), u cilju da im pribavi nepripadnu materijalnu dobit, znajući da su oni ispunili obrasce putnih naloga uporabe privatnog automobila u službene svrhe tzv. limite s neistinitim podacima o korištenju privatnih automobila u službene svrhe, svojim ih potpisom ovjerila i naložila isplatu novca iz blagajne trgovačkog društva u njihovu korist, čime je trećeokrivljeniku pribavila nepripadnu materijalnu dobit u iznosu od 2.578,00 kuna, a četvrtookrivljeniku u iznosu od 2.464,00 kuna. Prvookrivljenica je na opisani način oštetila trgovačko društvo za iznos od ukupno 108.959,00 kuna.

Prvookrivljenicu se tereti i da je od 9. kolovoza 2013. do 27. studenog 2014., kao direktorica trgovačkog društva, dužna poslove društva voditi sukladno zakonu, pravilima trgovačkog morala, struke i dobrim poslovnim običajima; protivno čl. 252. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima; na traženje i u dogovoru sa drugookrivljenicom (1976.) i petookrivljenikom (1976.), pristala da trgovačko društvo plati materijal koji će biti ugrađen u tri privatna objekta. U svrhu realizacije navedenog, drugookrivljenica je, tereti ju se, zatražila od šestookrivljenice (1969.) da trgovačkom društvu ispostavlja fiktivne račune u kojima je neistinito navedeno da je materijal naznačen u tim računima prodan trgovačkom društvu kojem je prvookrivljenica direktorica, nakon čega je šestookrivljenica tom društvu ispostavila osam fiktivnih računa, od kojih je drugookrivljenica svojim potpisom ovjerila njih sedam neistinito potvrđujući da je materijal naveden u tim računima isporučen na gradilišta trgovačkog društva, iako je stvarno isporučen materijal ugrađen u privatne objekte. Ujedno, drugookrivljenica je, tereti ju se, od jednog trgovačkog društva zatražila da se ispostave fiktivni računi za proizvode od inoksa i lima koje u svom radu koristi društvo, a te je račune drugookrivljenica ovjerila svojim potpisom neistinito potvrđujući da je materijal naznačen u tim računima prodan trgovačkom društvu kojem je prvookrivljenica direktorica. Prvookrivljenica je potom ukupno deset fiktivnih računa proslijedila u računovodstvo i odobrila njihovo plaćanje, iako svjesna da je stvarno kupljen materijal ugrađen u privatne objekte, čime je suprugu drugookrivljenice, petookrivljeniku i njegovoj supruzi pribavila nepripadnu materijalnu dobit te ujedno oštetila trgovačko društvo za ukupno 324.217,83 kune.