Osnovano se sumnja da je 45-godišnji okrivljenik kao direktor jednog trgovačkog društva po prethodnom dogovoru sa drugookrivljenim osnivačem i jednim članom trgovačkog društva; u nakani stjecanja nepripadne imovinske koristi za drugookrivljenika; sa drugookrivljenikom kao naručiteljem zaključio ugovor o građenju. Navedenim ugovorom se obvezao da će trgovačko društvo u roku od šest mjeseci pribaviti tehničku dokumentaciju i pravomoćnu građevinsku dozvolu te u daljnjem roku od šest mjeseci izgraditi proizvodnu halu na nekretnini u vlasništvu treće osobe, a bez stvarne namjere realizacije ugovorenih radova. Osnovano se sumnja i da je ugovorio predaju dviju bjanko-zadužnica u iznosu od po milijun kuna kao osiguranje obavljanja ugovorenih obveza.
Kako ugovorene obveze nisu obavljene, prvookrivljeni 45-godišnjak je predao drugookrivljenom 24-godišnjaku bjanko-zadužnice koje je drugookrivljenik dostavio FINI radi ovrhe novčanih sredstava na žiro-računu trgovačkog društva pa je drugookrivljenom 24-godišnjaku na njegov žiro-račun doznačeno ukupno dva milijuna kuna, čime se on okoristio za navedeni iznos na štetu trgovačkog društva.