Županijsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu Odbačena kaznena prijava protiv M. K. i T. A. zbog ratnog zločina
29.06.2006.
Županijsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu odbacilo je kaznenu prijavu protiv osumnjičenika M. K. i T. A. zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120 OKZ-a RH. Na osnovu provedenih izvida, prikupljene dokumentacije i poduzetih istražnih radnji, a posebno na temelju iskaza i izjava sudionika akcije Bljesak (obavljen razgovor sa ukupno 35 osoba), zaključeno je da u postupanju osumnjičenih nije bilo elemenata kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva kada je 2. svibnja 1995. u mjestu Kosovac, ispred kuće br. 57, usmrćen M. V. (29. 6. 2006.)
Provedenim izvidima i istražnim radnjama utvrđeno je da je prethodnica postrojbe Hrvatske vojske na čelu s osumnjičenikom M. K. tijekom napada prema Okučanima, ulazila u selo Kosovac. Petnaest do dvadeset vojnika se, očekujući otpor, kretalo po rubu kolnika uz odvodne kanale na međusobnoj udaljenosti od oko desetak metara. U jednom trenutku se u dvorištu kuće br. 57., a na udaljenosti od oko 80 do 100 metara, pojavila osoba odjevena u vojnu odoru istovjetnu onima kakve su nosili pripadnici neprijateljskih snaga. Vojnici prethodnice, kojoj je na čelu bio M. K., pozvali su tu osobu da stane ali kako se ona se nije zaustavila, zapovjednik M. K. je izdao naredbu da se otvori vatra prema toj osobi te je osumnjičenik T. A. ispalio hitac iz puške i usmrtio ju.
Prijava je odbačena jer se radilo o uobičajenom vojnom postupanju zapovjednika i pripadnika vojne postrojbe u borbenom djelovanju u ratnim operacijama. U trenutku kada se je M. V. pojavio i na poziv nije stao, pripadnici Hrvatske vojske su opravdano mogli smatrati da je pripadnik neprijateljske postrojbe (vidljivo je iz fotodokumentacije koja je sačinjena prilikom asanacije da je bio obučen u odoru kakvu je imala protivna strana), a s obzirom na udaljenost nije se moglo znati je li naoružan. U konkretnom slučaju nije postojala dvojba o statusu osobe koja se udaljava i ne želi stati, unatoč jasno izdanoj naredbi, jer prema članku 2. toč. 2b Zakona o ratu na kopnu, pripadnikom oružanih snaga smatra se osoba koja ima odoru ili znak za razlikovanje koji je stalan i može se razlikovati na udaljenosti i nose ga pripadnici jedne od postrojbi koje sudjeluju u sukobu.
Imajući u vidu da odredbama međunarodnog ratnog prava nije sankcionirano otvaranje vatre tijekom oružanog sukoba prema protivnoj strani u sukobu (sa svim mogućim posljedicama), u radnjama osumnjičenika M. K., koji je naredio, i osumnjičenika T. A., koji je vatrenim oružjem usmrtio M. V. nisu ostvarena bitna zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 120. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske, te je prijava odbačena.
Prijava je odbačena jer se radilo o uobičajenom vojnom postupanju zapovjednika i pripadnika vojne postrojbe u borbenom djelovanju u ratnim operacijama. U trenutku kada se je M. V. pojavio i na poziv nije stao, pripadnici Hrvatske vojske su opravdano mogli smatrati da je pripadnik neprijateljske postrojbe (vidljivo je iz fotodokumentacije koja je sačinjena prilikom asanacije da je bio obučen u odoru kakvu je imala protivna strana), a s obzirom na udaljenost nije se moglo znati je li naoružan. U konkretnom slučaju nije postojala dvojba o statusu osobe koja se udaljava i ne želi stati, unatoč jasno izdanoj naredbi, jer prema članku 2. toč. 2b Zakona o ratu na kopnu, pripadnikom oružanih snaga smatra se osoba koja ima odoru ili znak za razlikovanje koji je stalan i može se razlikovati na udaljenosti i nose ga pripadnici jedne od postrojbi koje sudjeluju u sukobu.
Imajući u vidu da odredbama međunarodnog ratnog prava nije sankcionirano otvaranje vatre tijekom oružanog sukoba prema protivnoj strani u sukobu (sa svim mogućim posljedicama), u radnjama osumnjičenika M. K., koji je naredio, i osumnjičenika T. A., koji je vatrenim oružjem usmrtio M. V. nisu ostvarena bitna zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 120. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske, te je prijava odbačena.