Županijsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu Podnijet istražni zahtjev protiv dvije osobe zbog zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju i zlouporaba položaja i ovlasti
15.09.1934.
Županijsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu podnijelo je istražnom centru Županijskog suda u Slavonskom Brodu istražni zahtjev protiv dvojice hrvatskih državljana (1951. i 1934.) zbog osnovane sumnje da su počinili više kaznenih djela, i to da je prvoosumnjičeni počinio tri kaznena djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 1. i 2. Kaznenog zakona te pet kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. Kaznenog zakona, a drugoosumnjičeni da je počinio kaznena djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. Kaznenog zakona, dok postoji osnovana sumnja da su obojica zajedno počinila kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. Kaznenog zakona. (3. 5. 2007).
Postoji osnovana sumnja da je prvoosumnjičeni 56-godišnjak kao predsjednik uprave jedne banke od kraja studenog do kraja prosinca 1999. proveo dokapitalizaciju banke predloživši povećanje temeljnog kapitala izdavanjem 1176 novih redovnih dionica te odobravajući kredite posredno za kupnju vlastitih dionica i tako povećao kapital banke realizacijom odobrenih kredita sredstvima same banke; da je tijekom 2001. i 2002. godine sa tvrtkama koje su bile vlasnici dionica banke zaključio ugovore o kupoprodaji dionica po znatno višim cijenama od nominalnih; da je u svibnju 2004. donio odluku o prodaji trezorskih dionica banke tvrtki iz Varaždina po nižoj cijeni; u veljači 2001. zaposlenicima banke odobrio kredite za kupnju dionica banke, a potom s istima zaključio ugovore o dugoročnom kreditu pa je otkupnom dionica od zaposlenika banka vlastite dionice platila za višu cijenu od iznosa odobrenih kredita; početkom listopada 2002. sa zaposlenicima banke zaključio ugovore o kreditima za kupnju dionica jednog poduzeća, a potom u rujnu 2003. otkupio u ime banke iste dionice pribavivši zaposlenicima korist u visini razlike odobrenih kredita i vrijednosti otkupa; od veljače 1998. do ožujka 2002. odobravao kredite zaposlenicima banke, članovima Nadzornog odbora i svojoj supruzi po povoljnijim uvjetima od propisanih pribavivši im imovinsku korist u različitim iznosima i od veljače 1998. do veljače 2003. zaključivao ugovore o nenamjenskim kreditima sa zaposlenicima banke po povoljnijim uvjetima od propisanih; tijekom 2000. i 2001. godine sa drugoosumnjičenim (članom Nadzornog odbora) bez suglasnosti istog odbora zaključio ugovor o djelu za obavljanje konzultativnih usluga omogućivši mu nepripadnu korist od oko 145 tisuća kuna. Na opisane je načine oštetio banku za oko 10.000.000,00 kuna.
Postoji osnovana sumnja da je drugoosumnjičeni kao predsjednik Nadzornog odbora te banke u svibnju 1998. dao suglasnost za odobrenje dugoročnog stambenog kredita prvoosumnjičenom mimo propisanih uvjeta čime je prvoosumnjičeni pribavio korist po osnovi razlike kamatnog zaduženja u iznosu od oko 24.054,00 EUR-a, te da je u veljači 1999. dao suglasnost na odluku o odobrenju dugoročnog stambenog kredita prvoosumnjičenom mimo propisanih uvjeta, a budući da je donesena odluka o spajanju kreditnih zaduženja i prijevremenoj otplati kredita po osnovi razlike kamatnog zaduženja do trenutka spajanja kredita, omogućio je prvoosumnjičenom oko 7.727,00 EUR-a nepripadne dobiti.
Ujedno se osnovano sumnja da je drugoosumnjičeni u veljači 1999. dao suglasnost da se jednom članu Nadzornog odbora i jednoj članici Uprave odobri, a prvoosumnjičeni je potpisao te ugovore o dugoročnom stambenom kreditu mimo propisanih uvjeta, čime su im pribavili korist od oko 49 tisuća eura; te da je istoga dana u veljači 1999. drugoosumnjičeni dao suglasnost, a prvoosumnjičeni potpisao ugovor sa jednom zaposlenicom, čime su po osnovi razlike kamatnog zaduženja pribavili nepripadnu korist od oko 11.590,00 EUR-a.
Postoji osnovana sumnja da je drugoosumnjičeni kao predsjednik Nadzornog odbora te banke u svibnju 1998. dao suglasnost za odobrenje dugoročnog stambenog kredita prvoosumnjičenom mimo propisanih uvjeta čime je prvoosumnjičeni pribavio korist po osnovi razlike kamatnog zaduženja u iznosu od oko 24.054,00 EUR-a, te da je u veljači 1999. dao suglasnost na odluku o odobrenju dugoročnog stambenog kredita prvoosumnjičenom mimo propisanih uvjeta, a budući da je donesena odluka o spajanju kreditnih zaduženja i prijevremenoj otplati kredita po osnovi razlike kamatnog zaduženja do trenutka spajanja kredita, omogućio je prvoosumnjičenom oko 7.727,00 EUR-a nepripadne dobiti.
Ujedno se osnovano sumnja da je drugoosumnjičeni u veljači 1999. dao suglasnost da se jednom članu Nadzornog odbora i jednoj članici Uprave odobri, a prvoosumnjičeni je potpisao te ugovore o dugoročnom stambenom kreditu mimo propisanih uvjeta, čime su im pribavili korist od oko 49 tisuća eura; te da je istoga dana u veljači 1999. drugoosumnjičeni dao suglasnost, a prvoosumnjičeni potpisao ugovor sa jednom zaposlenicom, čime su po osnovi razlike kamatnog zaduženja pribavili nepripadnu korist od oko 11.590,00 EUR-a.