Postoji osnovana sumnja da je okrivljenik u vremenu od sredine travnja 1992. do sredine lipnja 1993., u privremeno okupiranom Drnišu i pripadajućim naseljima, za vrijeme oružanog sukoba „JNA“ i paravojnih postrojbi tzv. Republike Srpske Krajine („RSK“) s oružanim snagama Republike Hrvatske, kao pripadnik paravojne postrojbe u tzv. „Specijalnoj jedinici milicije“ u svojstvu prvo kao pomoćnik komandira „Stanice javne bezbednosti“ Drniš („SJB“ Drniš), a zatim kao šef „Odsjeka za kriminalističku obradu“ „SJB“ Drniš te potom kao načelnik „SJB“ Drniš, postupao protivno pravilima međunarodnog ratnog i humanitarnog prava o zaštiti civilnog stanovništva.

Osnovano se sumnja da nije poduzeo potrebne mjere i radnje, znajući da njegovi podređeni pripadnici „SJB“ Drniš u okupiranom Drnišu i pripadajućim okupiranim naseljima, preostalo stanovništvo hrvatske nacionalnosti ubijaju, zlostavljaju, tuku, maltretiraju, uhićuju i zatvaraju, a njihovu imovinu te katoličke vjerske objekte pljačkaju, pale, miniraju i uništavaju, iako je mogao i bio dužan takve radnje svojih podređenih spriječiti, a što je za posljedicu imalo da je desetero civila hrvatske nacionalnosti ubijeno te uništen i opljačkan veći broj kuća građana hrvatske nacionalnosti i katoličkih vjerskih objekata. 

Nakon ispitivanja okrivljenika, na temelju prijedloga Županijskog državnog odvjetništva u Splitu za određivanje istražnog zatvora, sudac istrage Županijskog suda u Splitu odredio je istražni zatvor protiv okrivljenika zbog opasnosti od bijega te radi neometanog odvijanja postupka za kazneno djelo za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora kod kojeg su okolnosti kaznenog djela posebno teške (članak 123. stavak 1. točka 1. i 4. Zakona o kaznenom postupku).