Postoji osnovana sumnja da je okrivljenik 24. veljače 1993., kao zamjenik zapovjednika voda vojne policije u sastavu II pješačke brigade „vojske“ tzv. RSK, za vrijeme oružanog sukoba „JNA“ i paravojnih postrojbi tzv. RSK s oružanim snagama Republike Hrvatske, postupao protivno pravilima međunarodnog ratnog i humanitarnog prava o postupanju s ratnim zarobljenicima, na način da je u jednom selu u okolici Vodica, s nekoliko vojnih policajaca kojima je zapovijedao i s više srpskih vojnika zarobio devet pripadnika 15. Domobranske pukovnije Hrvatske vojske i iako je od svojih nadređenih dobio zapovijed da nakon zarobljavanja sve zarobljene hrvatske vojnike privede u zatvor u Kninu, okrivljenik je postupio protivno toj zapovijedi. Osnovano se sumnja da je fizički zlostavljao zarobljene hrvatske vojnike te je zajedno s vojnim policajcima i srpskim vojnicima iz puške pucao u jednu žrtvu, dok je jedan zarobljeni hrvatski vojnik umro od zadobivenih teških tjelesnih ozljeda, a dvojicu zarobljenih hrvatskih vojnika predao je drugoj paravojnoj postrojbi znajući da će biti ubijeni. Osim toga, postoji osnovana sumnja da je okrivljenik podređenim vojnim policajcima i srpskim vojnicima dozvolio da na navedenom području tuku zarobljene hrvatske vojnike, koji su od udaraca zadobili brojne teške i po život opasne tjelesne ozljede.

Nakon ispitivanja okrivljenika, Županijsko državno odvjetništvo u Splitu predložilo je sucu istrage Županijskog suda u Splitu određivanje istražnog zatvora protiv okrivljenika zbog opasnosti od bijega, opasnosti od utjecaja na svjedoke te radi neometanog odvijanja postupka za kazneno djelo za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora kod kojeg su okolnosti kaznenog djela posebno teške (članak 123. stavak 1. točka 1., 2. i 4. Zakona o kaznenom postupku).

Sudac istrage prihvatio je prijedlog državnog odvjetništva i protiv okrivljenika odredio istražni zatvor.