Postoji osnovana sumnja da bi okrivljenik od početka travnja 1993. godine do travnja 1994. godine, tijekom oružanog sukoba u Bosni i Hercegovini između Armije Bosne i Hercegovine (ABIH) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO), kao zapovjednik I. brigade HVO-a "Knez Domagoj", u Jugoistočnoj Hercegovini, na području općine Stolac i Čapljina, odgovoran za primjenu propisa međunarodnog prava, postupao protivno odredbama članka 3. stavka 1. točka a) i c), članka 13., 27., 32. i 53. IV Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata od 12. kolovoza 1949., te protivno odredbama članka 3. stavak 1. točka a) i c) i odredbi članka 13. III Ženevske konvencije o postupanju sa ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza 1949., te odredbama članka 4. stavak 2. i članka 13. stavak 2. i 16. Dopunskog protokola (Protokol II) od 8. lipnja 1977.

Postoji osnovana sumnja da bi okrivljenik zapovjedio provođenje raseljavanja i premještanja civilnog bošnjačkog stanovništva u dijelove Bosne i Hercegovine pod kontrolom ABIH i druge zemlje te odvođenje zarobljenih civila i ratnih zarobljenika u logore Dretelj i Gabela (općina Čapljina), kao i u druge objekte koji su korišteni za zatočenje Bošnjaka, i to u Policijskoj stanici Stolac, školi u Crnjićima, tvornici TGA i VPD i Koštanoj bolnici u Stocu, Silosu u Čapljini, u vojarni Grabovina te Heliodromu.
Pripadnici I. brigade HVO-a "Knez Domagoj" provodili su, osnovano se sumnja, masovno koordinirano protjerivanje, čišćenje i prisilno premještanje civila bošnjačke nacionalnosti pod paljbom iz vatrenog oružja pri čemu su usmrtili i tjelesno ozlijedili veliki broj žrtava. U logorima su pripadnici I. brigade HVO-a "Knez Domagoj" svakodnevno fizički i psihički zlostavljali civile i ratne zarobljenike uz ograničenu slobodu kretanja, prema njima okrutno postupali u uvjetima pretrpanosti, bez dovoljno hrane i vode te koristili za prisilni rad. Od posljedica fizičkog zlostavljanja mnogi su zatvorenici teško tjelesno ozlijeđeni, a mnogi su i preminuli.

Okrivljenik je, osnovano se sumnja, imajući zapovjedne ovlasti te znajući da civili i ratni zarobljenici koji su tamo neosnovano zatočeni borave u teškim uvjetima, da ih njemu podređeni čuvari i pripadnici brigade kojom je zapovijedao svakodnevno fizički i psihički zlostavljaju te koriste za prisilni rad, nije poduzeo ništa da se takva protuzakonita postupanja spriječe i kazne.
Okrivljenik je, osnovano se sumnja, pristao da njemu podređene osobe nastave s protupravnim radnjama, kao i na njihove posljedice te propustio da se prijave i istraže i drugi zločini protiv bošnjačkog stanovništva koji su počinjeni u inkriminiranom vremenu.