Netočne su i pravno neutemeljene tvrdnje da bi nadležno, tada, Općinsko državno odvjetništvo u Supetru propustilo poduzeti ijednu radnju u zaštiti imovine i interesa Republike Hrvatske u postupku pretvorbe i privatizacije Svpetrvs hotela i/ili u vezanim postupcima, kao i da bi takvim navodnim propuštanjem bila nanesena šteta državi. 

U odnosu na iznesene navode, točno je samo to da je presudom Upravnog suda Republike Hrvatske iz 2010. godine poništeno Djelomično rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 20. siječnja 2005. kojim je dana suglasnost da se u procijenjenu vrijednost temeljnog kapitala Svpetrvs hotela d.d. uključi i vrijednost dodatnih nekretnina. Međutim, važno je napomenuti da je Upravni sud Republike Hrvatske poništio predmetno rješenje Fonda samo iz procesnih razloga jer u postupku nije sudjelovao Grad Supetar kao zainteresirana strana. Dakle, Upravni sud Republike Hrvatske nije odlučivao o tome mogu li se ili ne mogu nekretnine naknadno procjenjivati odnosno nije odlučivao o meritumu spora. 

Ističemo da državno odvjetništvo nema status stranke u postupcima procjene i unošenja nekretnina u temeljni kapital te stoga nije niti moglo sudjelovati u postupku koji je vodio Fond, a niti pred Upravnim sudom Republike Hrvatske.

Maja Đerek, iznoseći navode o predmetnom slučaju u sredstvima javnog priopćavanja, potpuno je zanemarila odredbe Zakona o trgovačkim društvima koje se isključivo i prioritetno primjenjuju na ovaj slučaj i čije kogentne odredbe ne može derogirati presuda Upravnog suda Republike Hrvatske.

Naime, nakon što je 2005. godine Hrvatski fond za privatizaciju donio predmetno rješenje, glavna skupština trgovačkog društva Svpetrvs hoteli sukladno Zakonu o trgovačkim društvima je donijela odluku o povećanju temeljnog kapitala unošenjem predmetnih nekretnina u glavnicu trgovačkog društva Svpetrvs hoteli, a Fond je stekao dionice u procijenjenoj vrijednosti nekretnina za koje je povećan temeljni kapital.

Povećanje temeljnog kapitala provedeno je u sudskom registru Trgovačkog suda u Splitu, a nakon toga je 2006. godine Fond stečene dionice prodao na burzi te su te dionice stekle treće osobe. Upravni sud Republike Hrvatske je 2010. godine, odnosno nakon proteka više od pet godina, poništio rješenje Fonda kojim su nekretnine unesene u kapital društva.

Kod ovakve pravne situacije niti Fond niti Republika Hrvatska više nisu imali nikakve pravne mogućnosti provesti odluku Upravnog suda Republike Hrvatske jer je zakonito provedeno povećanje temeljnog kapitala, a dionice za koje je povećan temeljni kapital stekle su treće osobe, radi se o njihovim stečenim pravima koje štiti Zakon o trgovačkim društvima. 
Dakle, prema Zakonu o trgovačkim društvima ne postoji nikakva pravna mogućnost za oduzimanje dionica trećim osobama, a niti mogućnost da Republika Hrvatska oduzme nekretnine Svpetrvs hotelima niti brisovnom tužbom, a niti u bilo kojem drugom postupku jer su nekretnine sukladno odredbama Zakona o trgovačkim društvima unesene u glavnicu društva. 

Slijedom navedenoga, odluku Upravnog suda Republike Hrvatske nije bilo moguće provesti jer je ta odluka u suprotnosti s kogentnim odredbama Zakona o trgovačkim društvima koje imaju jaču pravnu snagu u zaštiti zakonito stečenih prava dioničara - trećih osoba.

Zaključno, Fond odnosno Republika Hrvatska ne trpi nikakvu štetu jer je za vrijednost nekretnina dobila dionice koje je kasnije prodala na tržištu. 

Također, niti Grad Supetar nije oštećen time što se odluka Upravnog suda Republike Hrvatske ne može provesti jer je pravomoćnim sudskim odlukama odbijen zahtjev Grada Supetra za priznanje prava vlasništva nad predmetnim nekretninama.