U nedjelju, 20. lipnja 2010. na internetskom portalu dnevno.hr objavljen je tekst Damira Kramarića pod naslovom "Sud u Strasbourgu raskrinkava Bajićevo prikrivanje istine u slučaju Lora" popraćen nadnaslovom "Eto skandala" i podnaslovom odnosno uvodnim tekstom "Mladen Bajić je kao zamjenik vojnog tužitelja 1992., podnio zahtjev za otvaranje istrage i pritvaranje osumnjičenika za oružanu pobunu u Vojnom istražnom centru Lora, da bi 2002., kao županijski državni odvjetnik sastavio optužnicu protiv vojnika koji su samo provodili njegove naloge".

S obzirom da je u spomenutom tekstu objavljen niz netočnih informacija i neutemeljenih tvrdnji potrebno je objaviti tekst odgovora na objavljenu informaciju sukladno čl. 56. i 57. Zakona o medijima.
Tekst odgovora:

Tekstovi objavljeni u rubrici Vijesti (pa tako i citirani na koji upućujemo odgovor sukladno Zakonu o medijima)  trebali bi sadržavati i temeljiti se na provjerenim, točnim i istinitim informacijama, no ovo državno odvjetništvo, pročitavši citirani tekst, u njemu ne pronalazi takve informacije o kaznenom predmetu "Lora".
Pročitavši tekst, postavljamo pitanje zašto sam sugovornik novinaru, autoru teksta, nije spomenuo najmanje dvije svima poznate činjenice, odnosno, da se poslužimo istim rječnikom iz naslova, zašto je čitateljima "prikrio istinu u slučaju Lora", a koje su dovoljne da čitatelji sami zaključe što je istina.
Prvo, navode iz optužnice o načinu počinjenja kaznenog djela ratnog zločina u predmetu Lora priznao je jedan od optuženika, odnosno osuđenik. Kao što je svima poznato jer je višekratno objavljivano u medijima u ponovljenom postupku taj je osuđenik priznao počinjenje kaznenog djela na način kako je to izneseno u činjeničnom opisu optužnice. Slijedom čega, a što je novinar mogao i sam zaključiti, stoje navodi iz optužnice i u odnosu na osuđenika imenovanog u tekstu, nasuprot onome što je iznijela osuđenikova supruga.
Drugo, optuženik očito zaboravlja da mu je prijedlog za obnovu postupka kojeg je podnio pozivajući se na nove činjenice i dokaze odbijen kao neosnovan po vijeću Županijskog suda u Splitu. Osim toga odbijen mu je prigovor i protiv optužnice u predmetu "Lora II" kao neosnovan, pa da su u tekstu navedeni razlozi koje je sud istakao u obrazloženju svoje odluke čitatelji bi mogli sami zaključiti što je istina. 
Stoga, ovi medijski istupi optuženika ne predstavljaju ništa drugo negoli korištenje medija za plasiranje vlastite "istine" odnosno viđenja stvari kako od strane samih sugovornika tako i od strane novinara. Slijedom toga s pravom ukazujemo na neistinit navod kako "mnogi dokumenti, koje posjeduje dnevno.hr, a koji idu u prilog osuđenim hrvatskim policajcima, u suđenju 2002. godine, naime, uopće nisu uzeti u obzir." Notorna je činjenica za sve koji su pratili ova suđenja da je sud svaku, pa i nevažnu činjenicu koja je išla u prilog osuđenika itekako uzimao u obzir, a svima je poznato da bi te činjenice, da postoje sigurno bile uzete u obzir i u ponovnom postupku.
Ove dvije činjenice već pokazuju da se tekst temelji na netočnim informacijama i krivo izvedenim zaključcima i nepoznavanju pravne procedure, a činjenica da je branitelj jednog okrivljenika prešutio informacije pa slijedom toga i djelomično krivo informirao čitatelje i da je to objavljeno bez i najmanje provjere dovoljno govori o ozbiljnosti poštivanja osnovnih novinarskih načela.

Kazneni predmet o kojem se govori u citiranom tekstu predmet je iz nadležnosti Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, a ne osobno Mladena Bajića. Branitelj osuđenika zaboravlja da su presude donijeli sudovi i njegove tvrdnje su u najmanju ruku čudne i neprofesionalne. Iznesena mišljenja osuđenikova odvjetnika i osuđenikove supruge su neutemeljena i proizvoljna. Naime, predmet je razmatran na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, pa kroz tužbu i na Ustavnom sudu Republike Hrvatske i sve to daje za pravo zaključiti da je postupanje Županijskog državnog odvjetništva u Splitu u svakoj fazi kaznenog postupka bilo na zakonu utemeljeno. Stoga začuđuje tvrdnja osuđenikove supruge objavljena u tekstu kako njeni dokumenti koje je ustupila Vašem portalu potvrđuju "vrlo dvojbenu, i u najmanju ruku nemoralnu ulogu Glavnog državnog odvjetnika u "slučaju Lora"".   
"Bajićeva optužnica" nije strpala u zatvor Emilia Bungura već je odsluženje kazne zatvora uslijedilo nakon provedene glavne rasprave i odluke nadležnog suda, a koju je potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske.
Točno je da je postupajući po kaznenoj prijavi Vojne policije, Vojno tužiteljstvo podnijelo istražni zahtjev protiv 44 osobe zbog kaznenog djela oružane pobune. Postupajući po njemu istražni sudac Vojnog suda u Splitu je donio rješenje o provođenju istrage i određivanju pritvora protiv svih 44 osoba u kojem je izrijekom navedeno da se okrivljenici po uhićenju odmah trebaju privesti u Okružni zatvor Split. Temeljem tog rješenja pripadnici Vojne policije uhitili su osmoricu osumnjičenika koje su zatekli dok drugi nisu bili dostupni, ali umjesto u Okružni zatvor, odveli su ih suprotno rješenju istražnog suca u Vojni zatvor Lora u Splitu. Tek nakon dva dana i to nakon što su u Vojnom zatvoru Lora na smrt pretučeni Nenad Knežević i Gojko Bulović,  ostali osumnjičenici su prebačeni u Okružni zatvor Split, gdje su svi i trebali biti dovedeni, a do tada ni vojni tužitelj, a niti vojni istražni sudac u čijoj su ingerenciji i bile ove osobe (nakon što je donio rješenje o provođenju istrage i određivanju pritvora protiv istih), nisu bili obaviješteni da je ovih osam osoba lišeno slobode i privedeno, ali protivno nalogu istražnog suca, u Vojni zatvor Lora, gdje je došlo do ovih posljedica.
Ova činjenica govori da je netočan navod da su vojni policajci postupali po nalogu Mladena Bajića, kao i navod da je isti kao zamjenik vojnog tužitelja u Splitu osobno ispitivao osobe. Netočno je da su te osobe dovedene po nalogu Mladena Bajića, a što je osuđenikov branitelj ukoliko poznaje postupovnu proceduru  trebao razjasniti novinaru teksta.
Branitelj osuđenika kao pravnik trebao je znati i pojasniti novinaru kako postupak protiv nekih osoba za oružanu pobunu ne daje za pravo drugim osobama da nad tim osobama počine ratni zločin, to su dva odvojena kaznena postupka i to nije prvi puta da državno odvjetništvo optuži neku osobe, da je ona i suđena, a da bi se istodobno ili kasnije pokrenuo postupak protiv druge osobe za zločin počinjen nad tom osobom. Radi objektivnog izvješćivanja javnosti navodimo kako je u odnosu na Nenada Kneževića i druge osnovano pokrenut postupak za oružanu pobunu, ali nakon ranjavanja Nenada Kneževića, a potom i njegove smrti nastupljene kao posljedica premlaćivanja u Vojnom zatvoru Lora, sukladno zakonu pred Vojnim sudom u Splitu odmah je započelo provođenje istražnih radnji protiv nepoznatih počinitelja zbog kaznenog djela ubojstva i na zahtjev državnog odvjetništva pred Istražnim centrom Županijskog suda u Splitu provedene su istražne radnje čijim provođenjem je utvrđeno postojanje osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela ratnog zločina, zbog kojeg djela je potom provedena istraga, tijekom koje je utvrđeno kako smrt Nenada Kneževića nije nastupila uslijed ranjavanja iz vatrenog oružja već zbog premlaćivanja u Vojnom zatvoru Lora, a to isto je utvrđeno i u odnosu na  smrt Gojka Bulovića. Sve je to kasnije počiniteljima i stavljeno na teret u optužnici. Još jednom napominjemo, da je jedan od osuđenika priznao počinjenje tog kaznenog djela upravo onako kako je to bilo izneseno u činjeničnom opisu te optužnice.
Ujedno, napominjemo kako je netočan navod da je Mladen Bajić prisustvovao ispitivanju svjedoka u Beogradu. Ispitivanje je provedeno sukladno međunarodnoj pravnoj pomoći po zamolbi Istražnog centra Županijskog suda u Splitu, te tom ispitivanju u predmetu "Lora I" nije prisustvovao nitko iz državnog odvjetništva, a u predmetu "Lora II" ispitivanju je prisustvovao zamjenik Županijskog državnog odvjetništva u Splitu.

Postupanje Mladena Bajića u predmetu Lora nema veze ni sa njegovim izborom na dužnost Glavnog državnog odvjetnika niti sa kasnijim reizborima i u tom dijelu navodi u tekstu su neistiniti i zlonamjerni. To je osuđenikovom branitelju itekako poznato jer da  raspolaže s činjenicama i podacima koji ukazuju kako Mladen Bajić ne može više obavljati tu funkciju on bi se zasigurno obratio  Vladi Republike Hrvatske kao tijelu koje može uputiti prijedlog za razrješenje, te tijelu koje ga je izabralo a to je Hrvatski sabor.