Tereti ga se da je kao suvlasnik i direktor trgovačkog društva (opremanje i isporuka opreme za ugostiteljstvo koju je po posebnim zahtjevima kupaca nabavljao od inozemnih dobavljača iz Italije) za primljene narudžbe od kupaca tražio i naplaćivao polog u određenom deviznom iznosu kao jamstvo da će naručitelj preuzeti naručenu robu, nakon čega mu je bila ispostavljana faktura na vrijednost robe, a kupcu bi se vraćao polog po podmirenju zaduženja iz te fakture. Međutim, okrivljeni zaprimljene pologe nije uplaćivao na blagajnu ni na žiro račun niti ih je evidentirao već ih je zadržavao za sebe. Kako je trgovačko društvo od kupaca zahtijevalo plaćanje punog iznosa fakturirane robe, a kupci su plaćali iznose umanjene za polog, trgovačko društvo nije uspjelo naplatiti iznos od 477.958,68 kuna za kojeg je istragom utvrđeno da ga je okrivljenik zadržao za sebe.