Županijsko državno odvjetništvo u Splitu Podignuta optužnica u predmetu Brodosplit odnosno protiv više osoba zbog kaznenih djela zlouporaba položaja i ovlasti i pranja novca

26.10.2010.
Županijsko državno odvjetništvo u Splitu je, nakon završene istrage, podiglo pred Županijskim sudom u Splitu optužnicu protiv hrvatskih državljana D. M. (1962.), G. V. (1963.) i A. L. (1966.) zbog počinjenja kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 4. u svezi st. 1. i 3. Kaznenog zakona, a u odnosu na okrivljenog D. M. i zbog poticanja na spomenuto kazneno djelo odnosno iz čl. 337. st. 4. u svezi st. 1. i 3. KZ-a u svezi s čl. 37. st. 1. KZ-a; te protiv trojice prethodno navedenih okrivljenika D. M., G. V., A. L. i još petero hrvatskih državljana M. T. (1965.), I. D. (1967.), H. M. (1972.), D. N. (1954.) i I. C. (1938.), zbog počinjenja kaznenog djela pranja novca iz čl. 279. st. 1. KZ-a. (26. 10. 2010.)

Okrivljenike se tereti da su tijekom 2005. i 2006. godine u Splitu te u Cipru i u Austriji, odnosno da su G. V. i A. L. kao direktori trgovačkog društva, na traženje D. M. koji je na strani kupca sudjelovao u završnim pregovorima; u namjeri pribavljanja okrivljenom D. M. nepripadne materijalne koristi u velikom iznosu; A. L. u komercijalnom dijelu vodio pregovore kojima je dogovorio četiri brodograđevna ugovora, dva pobočna pisma i brokerski ugovor, a G. V. 15. srpnja 2005. sklopio ta četiri ugovora kojima se trgovačko društvo obvezuje izgraditi četiri tankera za četiri ciparske tvrtke u vlasništvu grupacije sa sjedištem u Nizozemskoj, vlasnik koje je njemački državljanin, za cijenu u protuvrijednosti od 51.560.498,00 USD po brodu, te sklopio dva pobočna pisma kojima je cijena iz ugovora smanjena na iznos u protuvrijednosti 50.050.000,00 USD po brodu. Ujedno je sklopio i brokerski ugovor kojim se trgovačko društvo obvezuje isplatiti tvrtki sa sjedištem u Cipru, vlasništvo iste grupacije, na ime provizije iznos od 1,9 posto ugovorene cijene.
Potom su 21. srpnja 2005. na sjednicama nadzornih odbora trgovačkih društava, G. V. i A. L.; znajući i zatajivši kako se iznosi ugovoreni pobočnim pismima ne odnose na u njima navedene troškove, nego omogućuju povrat novca iz trgovačkog društva kupcu koji ga ne namjerava utrošiti u naznačene svrhe; G. V. predložio i postigao donošenje odluke o odobrenju potpisanih ugovora i pobočnih pisama, neistinito prikazavši kako drugih ozbiljnijih ponuda nije bilo. Navedeno su učinili iako su G. V. i A. L. znali kako su postojale dvije povoljnije iskazane namjere, tzv. ponude i to jedne tvrtke iz Monte Carla i jedne tvrtke iz Švedske, koje nisu prihvatili kako bi mogli sklapanjem ugovora s tvrtkama nizozemske grupacije ostvariti okrivljenom D. M. veliku nepripadnu materijalnu korist.

Nakon što su tvrtke kupci na ime prvog obroka cijene platile svaka po 5.156.050,00 USD i temeljem pobočnog pisma ispostavile četiri predračuna na iznos ukupno 4.000.000,00 USD, koje je poslao D. M. s faksa društva čiji je vlasnik udjela, te nakon što je brokerska tvrtka ispostavila četiri računa na iznos ukupno 760.760,00 USD, trgovačko društvo je 23. siječnja i 22. veljače 2006. na račune četiri tvrtke kupca i tvrtke brokera u Cipru doznačilo spomenute iznose, vrativši time uplaćeno na ime cijene. Opisano doznačavanje novca s  računa trgovačkog društva na račune tvrtki u Cipru su okrivljeni G. V. i A. L. odobrili, a okrivljeni D. M. je, nakon što je taj novac doznačen na račun jedne tvrtke u Grazu, podizao taj novac s navedenog računa i dalje ga doznačavao. Okrivljeni M. T., I. D., H. M., D. N. i I. C. primali su spomenuti novac na račune u Austriji radi prikrivanja stvarnog podrijetla tog novca za koji su znali da potječe od protupravnog prisvajanja na štetu trgovačkog društva. S računa u Cipru su navedeni iznosi i to ukupno 4.745.544,80 USD, proslijeđeni na račun američke tvrtke u Grazu, po kojem je jedini ovlaštenik za raspolaganje i podizanje okrivljeni D. M. S tog je računa tijekom 2006. godine okrivljeni D. M. podigao 1.770.070,00 eura i 25.187,50 USD, od čega je dio pohranio u sefove i to u istoj banci u Grazu 100.000,00 EUR-a, a u banci u Beču 50.000,00 EUR-a, te isplatio na svoj i privatne račune ostalih okrivljenika u Austriji, i to D. M. 187.307,00 USD, M. T. 174.327,00 USD, I. D. 42.361,00 USD i 190.000,00 EUR-a, H. M. 87.500,00 EUR-a, D. N. 50.000,00 USD, I. C. 7.315,00 USD i 97.773,00 EUR-a, te na račun nizozemske tvrtke u vlasništvu njemačkog državljanina 200.000,00 EUR-a i američke tvrtke u vlasništvu britanskog državljanina 311.297,00 USD. Radi opravdanja isplata sastavili su neistinite ugovore o konzultantskim uslugama, ostvarivši time okrivljenom D. M. i drugima, na štetu trgovačkog društva, nepripadnu materijalnu korist u iznosu 4.745.544,80 USD, u protuvrijednosti oko 28.000.000,00 kuna.