Postoji osnovana sumnja da je okrivljenik u vremenu od početka mjeseca travnja 1993. do mjeseca travnja 1994., za vrijeme oružanog sukoba u Bosni i Hercegovini između Armije Bosne i Hercegovine (ABIH) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO), kao zapovjednik I brigade HVO Knez Domagoj, u Jugoistočnoj Hercegovini, na području općine Stolac i Čapljina, odgovoran za primjenu propisa međunarodnog prava, postupao protivno odredbama članka 3. stavka 1. točka a) i c), članka 13., 27., 32. i 53. IV Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949., te protivno odredbama članka 3. stavak 1. točka a) i c) i odredbi članka 13. III Ženevske konvencije o postupanju sa ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza 1949., kao i odredbama članka 4. stavak 2. i članka 13. stavak 2. i 16. Dopunskog protokola (Protokol II) od 8. lipnja 1977. i protivno pravilima međunarodnog običajnog prava.

Postoji osnovana sumnja da je okrivljenik zapovjedio provođenje raseljavanja i premještanja civilnog bošnjačkog stanovništva u dijelove Bosne i Hercegovine pod kontrolom ABIH i druge zemlje, u logorima Dretelj i Gabela u općini Čapljina i drugim objektima koji su korišteni za zatočenje Bošnjaka. 

Okrivljenik, imajući zapovjedne ovlasti te znajući da civili i ratni zarobljenici koji su tamo neosnovano zatočeni borave u teškim uvjetima, da ih njemu podređeni čuvari i pripadnici brigade kojom je zapovijedao svakodnevno fizički i psihički zlostavljaju, te koriste za prisilni rad, nije poduzeo ništa da se takva protuzakonita postupanja spriječe i kazne. Samim time okrivljenik je pristao da njemu podređene osobe nastave s protupravnim radnjama, kao i na njihove posljedice, te propustio da se prijave i istraže i drugi zločini protiv bošnjačkog stanovništva, koji su počinjeni u inkriminiranom vremenu.