Županijsko državno odvjetništvo u SplituPodnijet istražni zahtjev protiv više osoba
21.02.2007.
Nakon što je iscrpilo sve mogućnosti u provođenju izvida, posebno ispitivanja tijeka novca u različitim bankama više europskih država, Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo je 21. veljače 2007. Istražnom centru Županijskog suda u Splitu istražni zahtjev protiv prvoosumnjičenog D. M., drugoodumnjičenog G. V., direktora društva Brodosplit Brodogradilište d.o.o. Split i trećeosumnjičenog A. L., direktora Sektora društva Brodosplit - Brodogradilište d.o.o. Split. (21. 2. 2007.)
Državno odvjetništvo smatra kako postoji osnovana sumnja da su osumnjičenici, po prethodnom dogovoru i s namjerom da za sebe i druge osobe ostvare nepripadnu materijalnu dobit u velikom iznosu na štetu trgovčakog društva Brodosplit – Brodogradilište d.o.o., 21. srpnja 2005. u Splitu na sjednicama Nadzornih odbora društava Brodograđevna industrija d.d. Split i Brodosplit – Brodogradilište d.o.o., koji temeljem članka 17. stavak 4. Statuta daju suglasnost za sklapanje ugovora za izgradnju i isporuku četiri tankera za prijevoz naftnih proizvoda tzv. Panamax tankera, time da su zatražili ne samo donošenje Odluke o odobrenju četiri brodograđevna ugovora, nego i pobočnih pisama broj 2 i 3 i brokerskih ugovora koje su sklopili 15. srpnja 2005. u ime Brodosplit – Brodogradilište d.o.o. kao graditelja i četiri tvrtke s Cipra kao kupaca, time da su neistinito predočili članovima Nadzornih odbora da je ponuda za izgradnju brodova grupacije W. jedina ozbiljna pristigla ponuda, pri tome su svjesno zatajili da su pristigle još dvije i to povoljnije ponude, a također neistinito naveli da su pobočna pisma 2 i 3 uobičajena, iako su znali da se iznosi ugovoreni pobočnim pismom stvarno ne odnose na te troškove, već samo osiguravaju povrat novca iz brodogradilišta na račun kupca koji ga uopće ne namjerava utrošiti u tu svrhu, također neistinito predočili da je uobičajeno financirati troškove kupčeve isporuke, iako su znali da te troškove uvijek snosi kupac, te napose neistinito naveli kako je uobičajeno financirati troškove kupčevog konzultanta, premda te troškove uvijek snosi kupac.
Na opisani način su ishodili odluke Nadzornih odbora kojima su prihvaćeni pobočni ugovori 2 i 3 čime su stvorili planirane i dogovorene preduvjete da se temeljem neistinitih pobočnih pisama na štetu trgovačkog društva Brodosplit – Brodogradilište d.o.o., nakon što kupci brodova na ime prvog obroka kupoprodajne cijene trgovačkom društvu Brodosplit – brodogradilište d.o.o. uplate po 5.156.050,00 USD, kroz tobožnje financiranje naprijed navedenih troškova izvrši isplata dijela kupovnine na njihove privatne račune koje su otvorili u Republici Austriji u ukupnom iznosu od 4.745.544,80 USD; na način da je s računa Brodosplita – brodogradilišta d.o.o. izvršena isplata ukupnog iznosa 4.760.760,00 USD na račune četiri ciparske tvrtke a zatim je taj iznos s njihovih računa isplaćen na račun tvrtke Mc A. otvoren u banci u Republici Austriji, na kojem računu je jedini ovlaštenik za raspolaganje i podizanje sredstava bio prvoosumnjičeni D. M., koji je potom vršio isplate sa tog računa na njihove privatne račune i privatne račune većeg broja drugih osoba u Republici Austriji čime su za sebe i za druge, za sada nepoznate osobe, pribavili nepripadnu materijalnu dobit u iznosu od 4.760.760,00 USD, u protuvrijednosti od oko 28.000.000,00 kuna, a za koji su oštetili trgovačko društvo Brodosplit – brodogradilište d.o.o.
Dakle, postoji osnovana sumnja da su drugoosumnjičeni I trećeosumnjičeni počinili kaznena djela iz članka 337. stavak 1.,3. i 4. Kaznenog zakona, te da ih je na to potaknuo prvoosumnjičeni D. M. za kojeg postoji osnovana sumnja da je time počinio kazneno djelo iz članka 337. st. 4. u svezi st. 1. i 3. Kaznenog zakona i u svezi s čl. 37. st. 1. Kaznenog zakona.
Također, postoji osnovana sumnja da su trojica osumnjičenika zajedno s još pet osoba počinili kazneno djelo pranja novca iz članka 279. st. 1. Kaznenog zakona na način da su; a da bi prikrili stvarno porijeklo novca za kojeg su znali da potječe od gore navedenog kaznenog djela; sastavili neistinite ugovore o poslovno-tehničkoj suradnji i prikazali da su uplate na njihove privatne račune naknade za navodne poslove koje su obavili po tim fiktivnim ugovorima.
Županijsko državno dovjetništvo u Splitu zatražilo je da se odredi pritvor protiv trojice osumnjičenika, a ujedno je temeljem čl. 11. Konvencije o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenog kaznenim djelom (Narodne novine–Međunarodni ugovori br. 14/97), zatražena privremena mjera zamrzavanja novčanog iznosa preostalog na računima (dolarskim i eurskom) kao i na računu u austrijskoj banci na kojem jedini ovlaštenik za raspolaganje i podizanje novca je prvoosumnjičeni D. M. , a ujedno je zatraženo da se prvosoumnjičenom D. M.odrede privremene mjere osiguranja zabranom otuđenja i opterećenja njegovih nekretnina.
Kao što je navedeno, državno odvjetništvo je tijekom složenih i dugotrajnih izvida iscrpilo sve mogućnosti koje su mu stajale na raspolaganju kako bi se utvrdili tijekovi novca i sve zlouporabe, pa budući da se daljnji tijekovi novca mogu istražiti tek na temelju zahtjeva suda putem međunordne pravne pomoći, to će se sve zlouporabe u cijelosti moći dokazati tek tijekom istrage.
Na opisani način su ishodili odluke Nadzornih odbora kojima su prihvaćeni pobočni ugovori 2 i 3 čime su stvorili planirane i dogovorene preduvjete da se temeljem neistinitih pobočnih pisama na štetu trgovačkog društva Brodosplit – Brodogradilište d.o.o., nakon što kupci brodova na ime prvog obroka kupoprodajne cijene trgovačkom društvu Brodosplit – brodogradilište d.o.o. uplate po 5.156.050,00 USD, kroz tobožnje financiranje naprijed navedenih troškova izvrši isplata dijela kupovnine na njihove privatne račune koje su otvorili u Republici Austriji u ukupnom iznosu od 4.745.544,80 USD; na način da je s računa Brodosplita – brodogradilišta d.o.o. izvršena isplata ukupnog iznosa 4.760.760,00 USD na račune četiri ciparske tvrtke a zatim je taj iznos s njihovih računa isplaćen na račun tvrtke Mc A. otvoren u banci u Republici Austriji, na kojem računu je jedini ovlaštenik za raspolaganje i podizanje sredstava bio prvoosumnjičeni D. M., koji je potom vršio isplate sa tog računa na njihove privatne račune i privatne račune većeg broja drugih osoba u Republici Austriji čime su za sebe i za druge, za sada nepoznate osobe, pribavili nepripadnu materijalnu dobit u iznosu od 4.760.760,00 USD, u protuvrijednosti od oko 28.000.000,00 kuna, a za koji su oštetili trgovačko društvo Brodosplit – brodogradilište d.o.o.
Dakle, postoji osnovana sumnja da su drugoosumnjičeni I trećeosumnjičeni počinili kaznena djela iz članka 337. stavak 1.,3. i 4. Kaznenog zakona, te da ih je na to potaknuo prvoosumnjičeni D. M. za kojeg postoji osnovana sumnja da je time počinio kazneno djelo iz članka 337. st. 4. u svezi st. 1. i 3. Kaznenog zakona i u svezi s čl. 37. st. 1. Kaznenog zakona.
Također, postoji osnovana sumnja da su trojica osumnjičenika zajedno s još pet osoba počinili kazneno djelo pranja novca iz članka 279. st. 1. Kaznenog zakona na način da su; a da bi prikrili stvarno porijeklo novca za kojeg su znali da potječe od gore navedenog kaznenog djela; sastavili neistinite ugovore o poslovno-tehničkoj suradnji i prikazali da su uplate na njihove privatne račune naknade za navodne poslove koje su obavili po tim fiktivnim ugovorima.
Županijsko državno dovjetništvo u Splitu zatražilo je da se odredi pritvor protiv trojice osumnjičenika, a ujedno je temeljem čl. 11. Konvencije o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenog kaznenim djelom (Narodne novine–Međunarodni ugovori br. 14/97), zatražena privremena mjera zamrzavanja novčanog iznosa preostalog na računima (dolarskim i eurskom) kao i na računu u austrijskoj banci na kojem jedini ovlaštenik za raspolaganje i podizanje novca je prvoosumnjičeni D. M. , a ujedno je zatraženo da se prvosoumnjičenom D. M.odrede privremene mjere osiguranja zabranom otuđenja i opterećenja njegovih nekretnina.
Kao što je navedeno, državno odvjetništvo je tijekom složenih i dugotrajnih izvida iscrpilo sve mogućnosti koje su mu stajale na raspolaganju kako bi se utvrdili tijekovi novca i sve zlouporabe, pa budući da se daljnji tijekovi novca mogu istražiti tek na temelju zahtjeva suda putem međunordne pravne pomoći, to će se sve zlouporabe u cijelosti moći dokazati tek tijekom istrage.