Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu
10.01.2006.
U Jutarnjem listu od 5. siječnja 2006. objavljen je članak pod naslovom «Nećak sadio konoplju – stric mora u zatvor» a odnosi se na kazneni predmet protiv Zvonka Cvetka, osuđenog pred Županijskim sudom u Varaždinu zbog počinjenja kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi čl. 25. ZID KZ-a. Budući da se u članku iznosi osuđenikova priča o postupku koji se vodio protiv njega pred Županijskim sudom u Varaždinu i koja sadrži niz netočnosti, radi cjelovitog informiranja javnosti ističemo glavne točke predmeta. (10. 1. 2006.)
Policijski službenici kriminalističke policije iz Novog Marofa su 15. rujna 1999. iz zasjede nadgledali ranije uočeni nasad 18 stabljika indijske konoplje na njivi, vlasništvo Josipa Cvetka. Oko 16,30 sati uhićen je sin vlasnika, Zvonko Cvetko, nakon što je vrećicu s nabranih 925 grama vrhova i listova konoplje stavio u prtljažnik automobila namjeravajući se udaljiti s mjesta događaja.
Protiv Zvonka Cvetka je, a povodom zahtjeva Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu, donijeto rješenje o provođenju istrage zbog neovlaštene proizvodnje opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ-a. Na prvom ispitivanju kod istražnog suca okrivljenik je odredio branitelja i tijekom cijele istrage branio se šutnjom, a tijekom istrage u svojstvu svjedoka ispitani su i policijski službenici. Vještačenjem biljne materije je utvrđeno da je riječ o indijskoj konoplji – marihuani).
Okrivljenik je iznoseći obranu u glavnoj rasprava porekao da je on zasadio indijsku konoplju ukazavši na svog nećaka D. M. i jednog njegova rođaka kao na osobe koje su konoplju zasadile te predložio da se imenovani ispitaju kao svjedoci što je i učinjeno, odnosno obojica su porekli tvrdnje okrivljenika.
Nakon provedene glavne rasprave Zvonko Cvetko proglašen je krivim zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ-a i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Presudom Vrhovnog suda RH-a od 10. travnja 2003. godine, a u povodu žalbe okrivljenika, potvrđena je prvostupanjska presuda.
Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu je 4. srpnja 2003. zaprimilo kaznenu prijavu Zvonka Cvetka, zastupanog po odvjetnici iz Zagreba, a protiv njegova nećaka D. M. zbog počinjenja kaznenog djela davanja lažnog iskaza. Istodobno je osuđenik prvi puta podnio Županijskom sudu u Varaždinu zahtjev za obnovu kaznenog postupka, a na temelju izjave D. M., ovjerene po javnom bilježniku. Taj je zahtjev vijeće Županijskog suda u Varaždinu odbacilo 16. rujna 2003. Iz obrazloženja rješenja o odbačaju zahtjeva po stavu Županijskog suda u Varaždinu, da se je i dokazalo kako je D.M. dao lažan iskaz, taj novi dokaz izravno ne bi utjecao na izmjenu pravomoćne presude o pitanju odgovornosti okrivljenika za kazneno djelo.
Naime, okrivljenik je počinio isto djelo i samim posjedovanjem 925 grama marihuane, koja količina je bila namijenjena prodaji. Okrivljenik je podnio žalbu protiv ovog rješenja koju je 15. siječnja 2004. godine Vrhovni sud RH odbio je kao neosnovanu. Kaznenu prijavu protiv D. M. zbog kaznenog djela davanja lažnog iskaza je nakon provjera Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu odbacilo 12. prosinca 2003. budući da je 15. listopada 2003. D.M. dao izjavu i porekao da je on zasadio indijsku konoplju na parceli osuđenikovog oca.
Na raspravi 15. ožujka 2004. pred Općinskim sudom u Varaždinu, povodom optužnog prijedloga tužitelja Zvonka Cvetka, D. M. je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela davanja lažnog iskaza iz čl. 303. st. 3. u svezi st. 1. KZ, izrečena mu je uvjetna osuda, a prema prijedlogu tužitelja, te su se okrivljenik i tužitelj odrekli prava na žalbu na samoj raspravi, tako da je presuda postala pravomoćna.
Zvonko Cvetko je kao tužitelj u optužnom prijedlogu protiv svog nećaka D. M. naveo u osobnim podacima da je rođen 1972. godine, no D. M. je rođen 7. lipnja 1982. godine a optužen prema navedenom optužnom prijedlogu za kazneno djelo davanja lažnog iskaza, počinjeno 3. veljače 2000., dakle u vrijeme kada još nije napunio osamnaest godina. U konkretnom slučaju navedeni optužni prijedlog trebalo je tretirati u smislu čl. 62. Zakona o sudovima za mladež, kao zahtjev oštećenika Vijeću za mladež višeg suda da odluči o pokretanju postupka. Kako to nije učinjeno, time je povrijeđeno više odredbi Zakona o sudovima za mladež i cijeli postupak je bio nezakonit.
Temeljem ovakve presude Općinskog suda u Varaždinu protiv D. M., Županijski sud u Varaždinu je donio nepravomoćno rješenje o obnovi postupka protiv Zvonka Cvetka, a protiv kojeg je rješenja Županijsko državno odvjetništvo ponijelo žalbu Vrhovnom sudu RH, budući da se obnova temeljila na nezakonito donesenoj presudi Općinskog suda. Istodobno je protiv presude Općinskog suda u Varaždinu u postupku protiv D. M., Županijsko državno odvjetništvo podnijelo prijedlog Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.
Vrhovni sud RH je uvažio navedeni zahtjev za zaštitu zakonitosti i ukinuo ovu presudu kao nezakonitu te je; uvažavanjem žalbenih razloga Županijskog državnog odvjetništva koji su se odnosili na nezakonitost presude Općinskog suda u Varaždinu; preinačio i prvostupanjsko rješenje Županijskog suda u Varaždinu kojim je bilo dopuštena obnova postupka protiv Zvonka Cvetka, odnosno odbio zahtjev imenovanog za obnovu kaznenog postupka.
Navedenim je postupak vraćen u fazu odlučivanja o optužnom prijedlogu Zvonka Cvetka protiv D. M. i Općinski sud u Varaždinu odbacio je ovaj optužni prijedlog, a, u povodu žalbe Zvonka Cvetka protiv ovog rješenja, Županijski sud je, odbio žalbu i obustavio postupak protiv D. M. Time su otpali svi razlozi za obnovu postupka prema osuđenom Zvonku Cvetku. Stoga, osim Cvetkovih tvrdnji u Jutarnjem listu, ne postoji niti jedan formalno valjani iskaz D. M.dan pred pravosudnim tijelima gdje bi on priznavao sadnju predmetne marihuane.
Potrebno je naglasiti da novi dokazi o sadnji marihuane u slučaju Cvetko ne bi izravno utjecali na izmjenu pravomoćne presude glede pitanja njegove odgovornosti, s obzirom da je Zvonko Cvetko počinio isto kazneno djelo i samim posjedovanjem skoro kilograma marihuane. Naime, u slučaju kad bi doista druga osoba zasadila konoplju, mada je nevjerojatno da bi to na njivi Zvonka Cvetka koju je tijekom godine i sam obrađivao, činila bez njegova znanja, optužba bi samo bila proširena i na tu osobu zbog proizvodnje opojnih droga, dok bi u odnosu na optuženog Zvonka Cvetka ostala optužba zbog posjedovanja opojne droge namijenjene prodaji. Kazneno djelo iz čl. 173. čini onaj tko uzgaja drogu, ali i onaj tko posjeduje drogu radi prodaje. U sudskoj praksi uzima se da su već količine iznad 100 grama marihuane namijenjene prodaji, dok je kod optuženika nađena količina od čak 925 grama, pa je nesumnjivo optuženik odgovoran za isto djelo, čak i kad bi se dokazalo da nije uzgojio konoplju.
Protiv Zvonka Cvetka je, a povodom zahtjeva Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu, donijeto rješenje o provođenju istrage zbog neovlaštene proizvodnje opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ-a. Na prvom ispitivanju kod istražnog suca okrivljenik je odredio branitelja i tijekom cijele istrage branio se šutnjom, a tijekom istrage u svojstvu svjedoka ispitani su i policijski službenici. Vještačenjem biljne materije je utvrđeno da je riječ o indijskoj konoplji – marihuani).
Okrivljenik je iznoseći obranu u glavnoj rasprava porekao da je on zasadio indijsku konoplju ukazavši na svog nećaka D. M. i jednog njegova rođaka kao na osobe koje su konoplju zasadile te predložio da se imenovani ispitaju kao svjedoci što je i učinjeno, odnosno obojica su porekli tvrdnje okrivljenika.
Nakon provedene glavne rasprave Zvonko Cvetko proglašen je krivim zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ-a i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Presudom Vrhovnog suda RH-a od 10. travnja 2003. godine, a u povodu žalbe okrivljenika, potvrđena je prvostupanjska presuda.
Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu je 4. srpnja 2003. zaprimilo kaznenu prijavu Zvonka Cvetka, zastupanog po odvjetnici iz Zagreba, a protiv njegova nećaka D. M. zbog počinjenja kaznenog djela davanja lažnog iskaza. Istodobno je osuđenik prvi puta podnio Županijskom sudu u Varaždinu zahtjev za obnovu kaznenog postupka, a na temelju izjave D. M., ovjerene po javnom bilježniku. Taj je zahtjev vijeće Županijskog suda u Varaždinu odbacilo 16. rujna 2003. Iz obrazloženja rješenja o odbačaju zahtjeva po stavu Županijskog suda u Varaždinu, da se je i dokazalo kako je D.M. dao lažan iskaz, taj novi dokaz izravno ne bi utjecao na izmjenu pravomoćne presude o pitanju odgovornosti okrivljenika za kazneno djelo.
Naime, okrivljenik je počinio isto djelo i samim posjedovanjem 925 grama marihuane, koja količina je bila namijenjena prodaji. Okrivljenik je podnio žalbu protiv ovog rješenja koju je 15. siječnja 2004. godine Vrhovni sud RH odbio je kao neosnovanu. Kaznenu prijavu protiv D. M. zbog kaznenog djela davanja lažnog iskaza je nakon provjera Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu odbacilo 12. prosinca 2003. budući da je 15. listopada 2003. D.M. dao izjavu i porekao da je on zasadio indijsku konoplju na parceli osuđenikovog oca.
Na raspravi 15. ožujka 2004. pred Općinskim sudom u Varaždinu, povodom optužnog prijedloga tužitelja Zvonka Cvetka, D. M. je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela davanja lažnog iskaza iz čl. 303. st. 3. u svezi st. 1. KZ, izrečena mu je uvjetna osuda, a prema prijedlogu tužitelja, te su se okrivljenik i tužitelj odrekli prava na žalbu na samoj raspravi, tako da je presuda postala pravomoćna.
Zvonko Cvetko je kao tužitelj u optužnom prijedlogu protiv svog nećaka D. M. naveo u osobnim podacima da je rođen 1972. godine, no D. M. je rođen 7. lipnja 1982. godine a optužen prema navedenom optužnom prijedlogu za kazneno djelo davanja lažnog iskaza, počinjeno 3. veljače 2000., dakle u vrijeme kada još nije napunio osamnaest godina. U konkretnom slučaju navedeni optužni prijedlog trebalo je tretirati u smislu čl. 62. Zakona o sudovima za mladež, kao zahtjev oštećenika Vijeću za mladež višeg suda da odluči o pokretanju postupka. Kako to nije učinjeno, time je povrijeđeno više odredbi Zakona o sudovima za mladež i cijeli postupak je bio nezakonit.
Temeljem ovakve presude Općinskog suda u Varaždinu protiv D. M., Županijski sud u Varaždinu je donio nepravomoćno rješenje o obnovi postupka protiv Zvonka Cvetka, a protiv kojeg je rješenja Županijsko državno odvjetništvo ponijelo žalbu Vrhovnom sudu RH, budući da se obnova temeljila na nezakonito donesenoj presudi Općinskog suda. Istodobno je protiv presude Općinskog suda u Varaždinu u postupku protiv D. M., Županijsko državno odvjetništvo podnijelo prijedlog Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.
Vrhovni sud RH je uvažio navedeni zahtjev za zaštitu zakonitosti i ukinuo ovu presudu kao nezakonitu te je; uvažavanjem žalbenih razloga Županijskog državnog odvjetništva koji su se odnosili na nezakonitost presude Općinskog suda u Varaždinu; preinačio i prvostupanjsko rješenje Županijskog suda u Varaždinu kojim je bilo dopuštena obnova postupka protiv Zvonka Cvetka, odnosno odbio zahtjev imenovanog za obnovu kaznenog postupka.
Navedenim je postupak vraćen u fazu odlučivanja o optužnom prijedlogu Zvonka Cvetka protiv D. M. i Općinski sud u Varaždinu odbacio je ovaj optužni prijedlog, a, u povodu žalbe Zvonka Cvetka protiv ovog rješenja, Županijski sud je, odbio žalbu i obustavio postupak protiv D. M. Time su otpali svi razlozi za obnovu postupka prema osuđenom Zvonku Cvetku. Stoga, osim Cvetkovih tvrdnji u Jutarnjem listu, ne postoji niti jedan formalno valjani iskaz D. M.dan pred pravosudnim tijelima gdje bi on priznavao sadnju predmetne marihuane.
Potrebno je naglasiti da novi dokazi o sadnji marihuane u slučaju Cvetko ne bi izravno utjecali na izmjenu pravomoćne presude glede pitanja njegove odgovornosti, s obzirom da je Zvonko Cvetko počinio isto kazneno djelo i samim posjedovanjem skoro kilograma marihuane. Naime, u slučaju kad bi doista druga osoba zasadila konoplju, mada je nevjerojatno da bi to na njivi Zvonka Cvetka koju je tijekom godine i sam obrađivao, činila bez njegova znanja, optužba bi samo bila proširena i na tu osobu zbog proizvodnje opojnih droga, dok bi u odnosu na optuženog Zvonka Cvetka ostala optužba zbog posjedovanja opojne droge namijenjene prodaji. Kazneno djelo iz čl. 173. čini onaj tko uzgaja drogu, ali i onaj tko posjeduje drogu radi prodaje. U sudskoj praksi uzima se da su već količine iznad 100 grama marihuane namijenjene prodaji, dok je kod optuženika nađena količina od čak 925 grama, pa je nesumnjivo optuženik odgovoran za isto djelo, čak i kad bi se dokazalo da nije uzgojio konoplju.