Postoji osnovana sumnja da su okrivljenici kao predsjednik i član uprave trgovačkog društva registriranog u Republici Hrvatskoj, 19. prosinca 2006. u Varaždinu sklopili ugovor o dugoročnom kreditu kojim je tom društvu odobren bankarski kredit radi kupnje opreme od dobavljača iz Njemačke (trgovačkog društva koje je u vlasništvu obitelji prvookrivljenog njemačkog državljanina) pa je banka isplatila više od 7,200.000,00 kuna njemačkom društvu koje je novac zadržalo za sebe, a nije prodalo ni isporučilo opremu hrvatskom društvu, koje je obvezano vraćati kredit banci iako novac ni opremu nije primilo.
Ujedno, postoji osnovana sumnja da su u siječnju 2008. godine; u cilju da neistinito prikažu da njihovo društvo ima u vlasništvu strojeve i opremu za čiju kupnju je sklopljen ugovor o kreditu; a kako bi navedena banka u skladu sa odredbama ugovora na istima mogla zasnovati založno pravo; sastavili kartice osnovnog sredstva u kojima su naveli da se navedena oprema upotrebljava u društvu kao osnovna sredstva, a što nije bila istina. Vjerujući da su podaci u karticama točni, banka je s njima sklopila sporazum o zasnivanju založnog prava na pokretninama i pravu na neposrednu ovrhu, iako navedena oprema u društvu ne postoji.