Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu Podignuta optužnica protiv tri fizičke i dvije pravne osobe zbog zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju i utaje poreza
30.05.2014.
Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu je podiglo pred Županijskim sudom u Varaždinu optužnicu protiv trojice hrvatskih državljana (1943., 1971. i 1974.) i dvije pravne osobe zbog počinjenja kaznenih djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. u svezi st.1. Kaznenog zakona/11 i utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11. (30. 5. 2014.)
Optužnicom se prvookrivljenika tereti da je od 2004. do 2010. godine kao direktor četvrtookrivljenog trgovačkog društva naložio da društvo isplati njemu i njegovom sinu (trećeookrivljeniku) iznos veći od 374.000,00 kuna kao isplatu za službena putovanja na temelju putnih naloga iako ta službena putovanja ustvari uopće nisu obavljena te da društvo plati pet računa za njegova privatna putovanja u iznosu većem od 32.000,00 kuna.
Prvookrivljenika se tereti da od 2004. do kraja 2010. godine, u svojstvu direktora četvrtookrivljenog trgovačkog društva, nije prijavio sve isplate na koje se plaća porez niti obračunao i platio porez te davanjem trećeokrivljeniku na korištenje službenog vozila u privatne svrhe bez obračunavanja poreza na primitke u naravi, izbjegao platiti porez na dohodak i prirez u ukupnom iznosu većem od 210.000,00 kuna na štetu proračuna Republike Hrvatske.
Optužnicom se prvookrivljenika tereti da je 15. rujna 2007. s ovlaštenom osobom trgovačkog društva izvođača radova zaključio ugovor o izvođenju radova na adaptaciji svoje obiteljske kuće, ali je ugovorio da te radove neće platiti on već njegovo trgovačko društvo putem kompenzacije s obzirom da on ima potraživanje od društva. No, navedeno nije bilo istina jer društvo nije njemu ništa dugovalo i nije imalo obvezu plaćanja ugovorenih radova pa je trgovačko društvo neosnovano platilo izvođaču radova iznos veći od 110.000,00 kuna.
Tereti ga se da je 15. prosinca 2008. kao direktor četvrtookrivljenog trgovačkog društva naložio prodaju osobnog automobila u vlasništvu tog društva petookrivljenom trgovačkom društvu čiji je direktor drugookrivljenik, za cijenu od nepunih 73.000,00 kuna, iako je stvarna vrijednost vozila veća za najmanje 30.000,00 kuna veća.
Optužnicom se prvu dvojicu okrivljenika tereti da su 20. lipnja 2006. kao direktori četvrtog i petog okrivljenog trgovačkog društva sklopili ugovor o poslovnoj suradnji kojim se četvrtookrivljeno društvo obvezalo petom okrivljenom društvu radi daljnje distribucije prodavati primjerak tjednika koji izdaje četvrtookrivljeno društvo za iznos od 3,50 kuna plus PDV, s rokom plaćanja od 25 dana i odobrenim rabatom od 50 posto, iako je taj ugovor u odnosu na postojeći ugovor s trećim društvom; s kojim su radi toga neosnovano prekinuli poslovnu suradnju, bio znatno nepovoljniji, jer je ranijim ugovorom bila ugovorena cijena usluga za distribuciju tjednika od 4,20 kuna plus PDV s rokom plaćanja od 14 dana i bez odobrenog rabata; tako da je četvrtookrivljeno društvo bilo oštećeno za iznos od 0,70 kuna po primjerku. Ujedno, 1. kolovoza 2008. su sklopili i novi ugovor o poslovnoj suradnji koji je za četvrtookrivljeno društvo bio još nepovoljniji jer je petom okrivljenom društvu dodatno smanjena cijena primjerka lista čime su pribavili nepripadnu materijalnu dobit petom okrivljenom društvu na štetu četvrtog društva veću od 220.000,00 kuna.
Trećeokrivljeniku se optužnicom stavlja na teret da je od prosinca 2009. do kolovoza 2010. godine kao zamjenik direktora četvrtookrivljenog trgovačkog društva ispostavljao putne naloge za obavljena službena putovanja u kojima je neosnovano obračunavao i naknadu za korištenje osobnog vozila na koju nije imao pravo, prikazujući kao da se koristi vlastitim vozilom u službene svrhe, iako je vozilo bilo u vlasništvu trgovačkog društva kojemu ga je prethodno prodao pa mu je tako nepripadno isplaćeno više od 14.000,00 kuna.
Okrivljena trgovačka društva se tereti da su kaznenim djelima počinjenim od prvog i drugog okrivljenika kao njihovih odgovornih osoba ostvarila protupravnu imovinsku korist veću od 430.000,00 kuna.
Prvookrivljenika se tereti da od 2004. do kraja 2010. godine, u svojstvu direktora četvrtookrivljenog trgovačkog društva, nije prijavio sve isplate na koje se plaća porez niti obračunao i platio porez te davanjem trećeokrivljeniku na korištenje službenog vozila u privatne svrhe bez obračunavanja poreza na primitke u naravi, izbjegao platiti porez na dohodak i prirez u ukupnom iznosu većem od 210.000,00 kuna na štetu proračuna Republike Hrvatske.
Optužnicom se prvookrivljenika tereti da je 15. rujna 2007. s ovlaštenom osobom trgovačkog društva izvođača radova zaključio ugovor o izvođenju radova na adaptaciji svoje obiteljske kuće, ali je ugovorio da te radove neće platiti on već njegovo trgovačko društvo putem kompenzacije s obzirom da on ima potraživanje od društva. No, navedeno nije bilo istina jer društvo nije njemu ništa dugovalo i nije imalo obvezu plaćanja ugovorenih radova pa je trgovačko društvo neosnovano platilo izvođaču radova iznos veći od 110.000,00 kuna.
Tereti ga se da je 15. prosinca 2008. kao direktor četvrtookrivljenog trgovačkog društva naložio prodaju osobnog automobila u vlasništvu tog društva petookrivljenom trgovačkom društvu čiji je direktor drugookrivljenik, za cijenu od nepunih 73.000,00 kuna, iako je stvarna vrijednost vozila veća za najmanje 30.000,00 kuna veća.
Optužnicom se prvu dvojicu okrivljenika tereti da su 20. lipnja 2006. kao direktori četvrtog i petog okrivljenog trgovačkog društva sklopili ugovor o poslovnoj suradnji kojim se četvrtookrivljeno društvo obvezalo petom okrivljenom društvu radi daljnje distribucije prodavati primjerak tjednika koji izdaje četvrtookrivljeno društvo za iznos od 3,50 kuna plus PDV, s rokom plaćanja od 25 dana i odobrenim rabatom od 50 posto, iako je taj ugovor u odnosu na postojeći ugovor s trećim društvom; s kojim su radi toga neosnovano prekinuli poslovnu suradnju, bio znatno nepovoljniji, jer je ranijim ugovorom bila ugovorena cijena usluga za distribuciju tjednika od 4,20 kuna plus PDV s rokom plaćanja od 14 dana i bez odobrenog rabata; tako da je četvrtookrivljeno društvo bilo oštećeno za iznos od 0,70 kuna po primjerku. Ujedno, 1. kolovoza 2008. su sklopili i novi ugovor o poslovnoj suradnji koji je za četvrtookrivljeno društvo bio još nepovoljniji jer je petom okrivljenom društvu dodatno smanjena cijena primjerka lista čime su pribavili nepripadnu materijalnu dobit petom okrivljenom društvu na štetu četvrtog društva veću od 220.000,00 kuna.
Trećeokrivljeniku se optužnicom stavlja na teret da je od prosinca 2009. do kolovoza 2010. godine kao zamjenik direktora četvrtookrivljenog trgovačkog društva ispostavljao putne naloge za obavljena službena putovanja u kojima je neosnovano obračunavao i naknadu za korištenje osobnog vozila na koju nije imao pravo, prikazujući kao da se koristi vlastitim vozilom u službene svrhe, iako je vozilo bilo u vlasništvu trgovačkog društva kojemu ga je prethodno prodao pa mu je tako nepripadno isplaćeno više od 14.000,00 kuna.
Okrivljena trgovačka društva se tereti da su kaznenim djelima počinjenim od prvog i drugog okrivljenika kao njihovih odgovornih osoba ostvarila protupravnu imovinsku korist veću od 430.000,00 kuna.