Okrivljenici su proglašeni krivima jer su kao predsjednik i član uprave trgovačkog društva registriranog u Republici Hrvatskoj, od 2006. do 2008. godine sklopili u ime društva ugovor o kreditu radi kupnje opreme od dobavljača iz SR Njemačke, trgovačkog društva koje je u vlasništvu obitelji prvookrivljenog njemačkog državljanina, pa je banka isplatila više od 7.200.000,00 kuna njemačkom društvu koje je novac zadržalo za sebe, a nije prodalo ni isporučilo opremu hrvatskom društvu, koje je obvezano vraćati kredit banci iako novac ni opremu nije primilo.
Žalba je podnesena zbog odluke o kazni budući da državno odvjetništvo smatra kako je sud neosnovano ublažio kazne okrivljenicima i zamijenio ih radom za opće dobro jer nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti na temelju kojih se kazna smije ublažiti, iako je prouzročena šteta u međuvremenu namirena.