Presudom Županijskog suda u Varaždinu su 39-godišnjem optuženiku utvrđene kazne zatvora za kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca,  za kazneno djelo iz članka 256. stavka 1. Kaznenog zakona u trajanju od 10 (deset) mjeseci te za kazneno djelo iz članka 248. Kaznenog zakona u trajanju od 6 (šest) mjeseci, nakon čega je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 4 (četiri) mjeseca, a potom mu je izrečena djelomična uvjetna osuda, tako da se neuvjetovani dio kazne u trajanju od 8 (osam) mjeseci ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci neće se izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo te je Republici Hrvatskoj u obvezi u roku od 6 (šest) mjeseci isplatiti na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva iznos od 14.172,85 eura i platiti protupravnu imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom u iznosu od 49.788,93 eura.

Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu smatra da su pojedinačne kazne i jedinstvena kazna zatvora preblage s obzirom na težinu i brojnost kaznenih djela i da stoga nije bilo osnove za izricanje djelomične uvjetne osude optuženiku.