Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu Podnesena žalba protiv presude Županijskog suda u Varaždinu
21.04.2021.
Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu je 19. travnja podnijelo žalbu protiv prvostupanjske presude Županijskog suda u Varaždinu kojom je dvoje optuženih hrvatskih državljana (1960. i 1975.) proglašeno krivima zbog počinjenja kaznenog djela razbojništva iz čl. 230. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona (http://www.dorh.hr/var25072019). (21. 4. 2021.)
Optuženi 61-godišnjak osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, a optužena 46-godišnjakinja na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, ali uz djelomičnu uvjetnu osudu, tako da će se od kazne zatvora na koju je osuđena izvršiti deset mjeseci, a drugi dio kazne od jedne godine i dva mjeseca zatvora neće se izvršiti ako optuženica u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.
Žalba je podnesena zbog odluke o kaznama jer državno odvjetništvo smatra da je sud optuženicima izrekao preblage kazne budući da je protiv optuženog 61-godišnjaka do sada doneseno više pravomoćnih presuda zbog raznih, uglavnom imovinskih kaznenih djela te su mu izricane većinom zatvorske kazne, što predstavlja ozbiljnu otegotnu okolnost zbog koje nije opravdano odrediti kaznu tek neznatno višu od propisane minimalne kazne zatvora od tri godine. Prvostupanjski sud je optuženoj 46-godišnjakinji izrekao ublaženu kaznu koja se po zakonu može izreći samo ako postoje naročito olakotne okolnosti, ali državno odvjetništvo smatra da kod optuženice ne postoje naročito olakotne okolnosti jer nije iskazala žaljenje niti kajanje te nije pokazala nikakvu kritičnost prema počinjenom kaznenom djelu, kao i da nije vratila oštećeniku pribavljenu protupravnu imovinsku korist niti je pokazala spremnost da to učini.
Žalba je podnesena zbog odluke o kaznama jer državno odvjetništvo smatra da je sud optuženicima izrekao preblage kazne budući da je protiv optuženog 61-godišnjaka do sada doneseno više pravomoćnih presuda zbog raznih, uglavnom imovinskih kaznenih djela te su mu izricane većinom zatvorske kazne, što predstavlja ozbiljnu otegotnu okolnost zbog koje nije opravdano odrediti kaznu tek neznatno višu od propisane minimalne kazne zatvora od tri godine. Prvostupanjski sud je optuženoj 46-godišnjakinji izrekao ublaženu kaznu koja se po zakonu može izreći samo ako postoje naročito olakotne okolnosti, ali državno odvjetništvo smatra da kod optuženice ne postoje naročito olakotne okolnosti jer nije iskazala žaljenje niti kajanje te nije pokazala nikakvu kritičnost prema počinjenom kaznenom djelu, kao i da nije vratila oštećeniku pribavljenu protupravnu imovinsku korist niti je pokazala spremnost da to učini.