Istom presudom okrivljeni hrvatski državljanin (1965.) je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela spolnog odnošaja s djetetom iz čl. 192. st. 2. u vezi čl. 188. st. 1. KZ/97 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci, a okrivljeni hrvatski državljanin (1944.) proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela spolnog odnošaja bez pristanka iz čl. 152. st. 3. u vezi st. 1. KZ/11 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i četiri mjeseca, dok je okrivljeni hrvatski državljanin (1942.) proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela prostitucije iz čl. 157. st. 2. KZ/11 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.
Hrvatski državljanin (1962.) oslobođen je optužbe za počinjenje kaznenog djela spolnog odnošaja bez pristanka iz čl. 152. st. 3. u vezi st. 1. KZ/11.
Žalba je podnesena zbog odluke o kazni u odnosu na 54-godišnjakinju, 75-godišnjaka i 77-godišnjaka jer državno odvjetništvo smatra da im je trebalo izreći strože kazne zbog značajnih otegotnih okolnosti u vidu višegodišnjeg prisiljavanja žrtava na neželjene spolne odnose s više osoba i posljedica koje žrtve trpe. Žalba je podnesena i zbog materijalnih i procesnih povreda za koje državno odvjetništvo smatra da su počinjene u prvostupanjskom postupku. U žalbi se također pobija pravilnost utvrđenih činjenica na kojima je sud temeljio oslobađanje okrivljenika optužbe.