Županijski sud u Varaždinu ukinuo je istražni zatvor osuđeniku i naložio mu mjere opreza zabrane napuštanja boravišta i zabrane napuštanja Međimurske županije te obveze redovitog javljanja Policijskoj upravi međimurskoj jednom tjedno. Žalba je podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud pogrešno zaključio da su izrečene mjere opreza dovoljne za otklanjanje opasnosti od bijega osuđenika. Državno odvjetništvo smatra kako se isključivo istražnim zatvorom može osigurati prisutnost osuđenika za vrijeme trajanja postupka odlučivanja o europskom uhidbenom nalogu s obzirom da je osuđenik suočen s dugogodišnjom zatvorskom kaznom koja mu je pravomoćno izrečena u Republici Italiji, a osuđen je upravo za kaznena djela kršenja propisa o prelasku državnih granica te za druga teška kaznena djela počinjena u okviru zločinačke organizacije koju je osnovao i vodio, a čije djelovanje je bilo diljem svijeta.