Naime, državno odvjetništvo smatra da je Trgovački sud u Osijeku pogrešno primijenio materijalno pravo jer se u pogledu odgovornosti Republike Hrvatske pozvao na odredbe Zakona o obveznim odnosima koje propisuju objektivnu odgovornost za štetu nastalu od opasne stvari, a isključio je primjenu Zakona o vodama, koji izrijekom propisuje da se za štetu nastalu zbog štetnog djelovanja voda odgovara po načelu krivnje. Mišljenje je državnog odvjetništva da je Zakon o vodama poseban zakon u odnosu na Zakon o obveznim odnosima koji isključuje primjenu općeg zakona odnosno Zakona o obveznim odnosima.
Po našem mišljenju sud je pogrešno zaključio da je nasip opasna stvar te da Republika Hrvatska, kao vlasnica nasipa, odgovara po načelu objektivne odgovornosti, da pucanje nasipa nije nastalo uslijed više sile, nego zbog grube nepažnje Hrvatskih voda, te da se Republika Hrvatska ne može osloboditi odgovornosti s pozivom na višu silu.
Stručnom ekspertizom koju je izradilo Stručno povjerenstvo koje je imenovalo Ministarstvo poljoprivrede sastavljeno od priznatih nacionalnih i međunarodnih stručnjaka iz područja hidrotehnike i geotehnike (prof. (emeritus) Heinz Brandl, dipl. ing., mr. sc. Klaas-jan Dpuben, prof. Goran Getvaj, prof. Janko Logar, prof. Laslo Nagy, prof.(emeritus) Franjo Verić, i prof dr. ing. Wei Wu), a na koju se u pogledu navodnih propusta Hrvatskih voda pozvao Trgovački sud u Osijeku, utvrđeno je da je do pucanja nasipa došlo uslijed hidrauličkog sloma podzemlja koje je nastalo zbog hidrauličkog opterećenja lijevog obalnog nasipa rijeke Save nastalog zbog ekstremno visokih razina voda koje su bile daleko više od ikad izmjerene razine vode od kad se vrše mjerenja, što je viša sila.