Sud je proveo suđenje u odsutnosti prvooptuženika i drugooptuženika, koji su nepravomoćno proglašeni krivima što su na području mjesta Sibić početkom listopada 1991. za vrijeme trajanja oružanog sukoba hrvatske vojske  i JNA i Teritorijalne obrane te srpskih paravojnih formacija na području Republike Hrvatske, postupili na način da je prvooptuženik kao komandir voda čete sa šireg područja Petrinje, imajući stvarne i formalne ovlasti zapovijedanja i nadzora nad svim pripadnicima navedene jedinice naredio da se civilno stanovništvo ubija, dok je drugooptuženik pucao u civile po naređenju prvookrivljenika. Tom prilikom ubijene su četiri žrtve civilne osobe, dok je jedna žrtva slučajno preživjela.

Ova presuda donesena je u ponovljenom postupku, nakon što je Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u listopadu 2025. ukinuo prvostupanjsku oslobađajuću presudu, a povodom podnesene žalbe državnog odvjetništva i spis uputio na ponovno suđenje i odluku  pred potpuno izmijenjenim sudskim vijećem.