Postoji osnovana sumnja da je od 8. do 16. rujna 1992. u logoru ratnih zarobljenika Manjača pored Banja Luke, kao kapetan I klase Vojske Republike Srpske i vođa operativnog tima Organa bezbednosti zaduženog između ostalog za prikupljanje obavještajnih podataka od ratnih zarobljenika, imao stvarne i formalne ovlasti nad podređenim pripadnicima Vojske Republike Srpske koji su osiguravali navedeni logor ratnih zarobljenika, postupao protivno odredbama članka 13.,14. i 17. III Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza 1949.
Sumnjiči ga se da je prilikom ispitivanja dvojice zarobljenih pripadnika HOS-a kao i drugih za sada nepoznatih zarobljenika, u više navrata zapovijedio podređenim pripadnicima Vojske Republike Srpske da zlostavljaju i tjelesno ozljeđuju ratne zarobljenike, što su ovi i radili i u više navrata udarali ih nogama, palicama i drugim predmetima po čitavom tijelu i spolovilu,vješajući ih o strop. Jednom zarobljenom pripadniku HOS-a gurali su palicu u anus te je okrivljenik osobno prilikom ispitivanja tog istog zarobljenika u dva navrata, udarao ga drškom pištolja po glavi, stolicom po leđima i palicom po spolovilu. Također je zapovjedio podređenim pripadnicima Vojske Republike Srpske da u njegovoj prisutnosti udaraju i zlostavljaju prije spomenutog zarobljenika što su oni i činili te imenovanog udarali rukama, nogama, palicama i drugim predmetima po čitavom tijelu te jednom prilikom čekićem po šaci desne ruke dok mu ju je on držao.
Nakon što je okrivljenik ispitan pred državnim odvjetnikom, sudac istrage Županijskog suda u Zagrebu, odredio je istražni zatvor protiv istog u trajanju od 30 dana temeljem odredbe članka 123. stavak 1. točka 1. i 4. Zakona o kaznenom postupku.