Državno odvjetništvo smatra kako je sud svojim rješenjem povrijedio Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije i pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer je i za ubojstvo, kao djelo koje se stavlja na teret traženoj osobi, bez obzira što je isključeno iz provjere obostrane kažnjivosti, trebao ispitati postojanje apsolutnih zapreka za predaju, između kojih je i nastupanje zastare kaznenog progona protiv tražene osobe prema domaćem pravu. Iako zbog toga sud nije formalno ulazio u utvrđivanje nastupa zastare kaznenog progona kao obveznog razloga za odbijanje predaje, u obrazloženju rješenja ipak zaključuje, protivno stavu državnog odvjetništva, kako u konkretnom slučaju zastara kaznenog progona nije nastupila.
Osim toga, napominjemo da prema Zakonu o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije, zaštita temeljnih načela pravnog poretka Republike Hrvatske ima prednost pred načelom učinkovite suradnje.