Sedmorica optuženika su proglašena krivima jer su 26. srpnja 1991. u selima Zamlača i Struga Banska, tijekom oružanog sukoba između regularnih oružanih snaga Republike Hrvatske s jedne strane i naoružanih srpskih paravojnih pristojbi s druge strane, kao pripadnici paravojne postrojbe tzv. Milicije Krajine, postupili  protivno Ženevskim konvencijama, odnosno da su tijekom akcije „Žaoka“, zajedno s većim brojem neidentificiranih pripadnika postrojbe, sudjelovali u pješačkom napadu na selo Zamlača, u kojem nije bilo hrvatskih oružanih postrojbi. Pripadnici te paravojne postrojbe pucali su po kućama stanovnika hrvatske nacionalnosti, zapalili kuće i gospodarske objekte većem broju civilnih osoba, provaljivali u kuće civila i iz njih istjerali civilno stanovništvo na cestu koristeći ih kao živi štit u kretanju prema Strugi Banskoj. Optuženici su proglašeni krivima jer su tukli veći broj civilnih osoba i jer su tijekom pješačkog napada usmrtili troje civila, dok je šest civilnih osoba ranjeno, od kojih je jedna osoba kasnije preminula od zadobivenih ozljeda.

Petorica optuženika su proglašena su krivima jer su istoga dana, 26. srpnja 1991., u Strugi Banskoj, postupili protivno Ženevskoj konvenciji odnosno da su zajedno s većim brojem drugih pripadnika paravojne postrojbe tzv. Milicije Krajine, zarobili i razoružali trojicu policajaca Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, nakon čega su ih zlostavljali, a potom ih i usmrtili hicima iz vatrenog oružja. 

Nepravomoćnom sudskom presudom prvooptuženi državljanin Republike Hrvatske i Republike Srbije (1965.) je proglašen krivim zbog počinjenih kaznenih djela iz članka 120. stavak 1. i članka 122. OKZ RH i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 15 godina, dok je drugooptuženi državljanin Republike Hrvatske i Republike Srbije (1964.) proglašen krivim zbog počinjenih kaznenih djela iz članka 120. stavak 1. i članka 122. OKZ RH i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 15 godina, a trećeoptuženi državljanin Republike  Bosne i Hercegovine (1962.) zbog počinjenog kaznenog djela iz članka 120. stavak 1. OKZ RH te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset godina, dok je oslobođen optužbe za kazneno djelo iz članka 122. OKZ RH, jer nema dokaza da je počinio to kazneno djelo. Istom nepravomoćnom presudom je četvrtooptuženi državljanin Republike Srbije (1966.) proglašen krivim zbog počinjenih kaznenih djela iz članka 120. stavak 1. i članka 122. OKZ RH i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 15 godina, dok je petooptuženi državljanin Republike Srbije (1970.) proglašen krivim zbog počinjenih kaznenih djela iz članka 120. stavak 1. i članka 122. OKZ RH i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 15 godina. Šestooptuženi državljanin Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine (1960.) nepravomoćno je proglašen krivim zbog počinjenog kaznenog djela iz članka 120. stavak 1. OKZ RH i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset godina, a sedmooptuženi državljanin Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske (1960.) je  proglašen krivim zbog počinjenih kaznenih djela iz članka 120. stavak 1. i članka 122. OKZ RH za koja je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.

Protiv svih optuženika je određen istražni zatvor budući da im je izrečena kazna zatvora u trajanju od pet godina ili teža kazna (članak 123. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku). 

Državno odvjetništvo će, o podnošenju žalbe na presudu Županijskog suda u Zagrebu, odlučiti po primitku pisanog otpravka presude.