Tužitelj je svoj zahtjev temeljio na činjenici da je od kolovoza 2009. do lipnja 2012. godine isplatio tuženiku utuženi iznos sukladno odredbi čl. 53. st. 1. t. 10., st. 3., st. 4. i st. 5., čl. 125.a i čl. 138. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, koje su Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-I-425/2009 od 19. srpnja 2012. ukinute, a čime je prema tužitelju otpala pravna osnova temeljem koje je izvršeno plaćanje.
Sud je prihvatio pravno stajalište tuženika i umješača da je uplata doprinosa imala osnovu u zakonu koja međutim, nije otpala jer su doprinosi samo smanjeni. Sud je također prihvatio pravno stajalište umješača da odluka Ustavnog suda u konkretnom slučaju nema retroaktivno djelovanje.
Stoga je sud donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja i obvezao tužitelja naknaditi Republici Hrvatskoj kao umješaču trošak postupka u visini 100.500,00 kuna.