Sud je u cijelosti prihvatio argumentirane navode Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu da državno odvjetništvo nije, sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku, ovlašteno za predlaganje privremenih mjera čime je osporena i odgovornost. U odnosu na odgovornost suda koji je postupao u istražnom postupku i donio privremene mjere u cijelosti je prihvaćeno pravno stajalište Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu da ne postoje pretpostavke o nezakonitom i nepravilnom radu suda u istražnom postupku kod donošenja odluka o privremenim mjerama budući da su one donesene zakonito na osnovu postojanja osnovane sumnje da je tužitelj počinio kazneno djelo za koje ga se teretilo.
Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud, presudom od 20. studenog 2019., odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 9. ožujka 2018., te je naveo u obrazloženju da tužitelj nije dokazao da mu je određenim privremenim mjerama nastala bilo kakva šteta. Ujedno, drugostupanjski sud je potvrdio stav prvostupanjskog suda da nisu ispunjene pretpostavke za priznavanje tužitelju kao oštećeniku naknade štete na ime izmakle koristi jer tužitelj nije dokazao da je upravo određena privremena mjera utjecala na to da je tužitelj morao sklopiti drugi ugovor o prodaji poslovnog udjela za znatno nižu kupoprodajnu cijenu od one koja je bila dogovorena prije određivanja privremenih mjera osiguranja.
Drugostupanjskom presudom naloženo je tužitelju da tuženoj Republici Hrvatskoj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 542.600,00 kuna.