Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 200.000.000,00 američkih dolara (dvjesto milijuna američkih dolara) odnosno kunsku protuvrijednost navedenog iznosa prema srednjem tečaju USD pri HNB-u na dan plaćanja, sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 30. travnja 1997. počev od presuđenja sve do isplate.
Tužitelj je u tužbi tvrdio da je ispunio svoju obvezu i Republici Hrvatskoj isporučio sustav S 300 sukladno Ugovoru koji je društvo WFL sklopilo s tuženom Republikom Hrvatskom, a koja nije ispunila svoju obvezu i isplatila kupoprodajnu cijenu. Kako je društvo WFL svoje potraživanje ustupilo tužitelju, to je tužitelj postavio zahtjev za isplatom kupoprodajne cijene time da, ukoliko sud utvrdi taj zahtjev neosnovanim, naloži Republici Hrvatskoj predaju sustava tužitelju.

Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu je u cijelosti osporilo zahtjev tužitelja te, između ostalih, istaknulo i prigovor zastare.
Sud je u cijelosti prihvatio prigovor zastare s obzirom na vrijeme isporuke sustava te utvrdio da je tužitelju društvo WFL ustupilo samo potraživanje koje je imalo prema tuženoj Republici Hrvatskoj, ali ne i predmet pravnog posla zbog čega je zahtjev tužitelja za predaju isporučenih dijelova sustava S 300 neosnovan.