Optužnicom se okrivljenicima stavlja na teret da su od sredine srpnja do sredine prosinca 1991. godine u mjestima Voćin, Hum Krasković i okolici, prvookrivljeni B. R., drugookrivljeni R. B., trećeokrivljeni B. L., četvrtookrivljeni Z. M., petookrivljeni M. E., šestookrivljeni M. C., sedmookrivljeni M. S. i osmookrivljeni LJ. N. kao zapovjednici paravojnih formacija pobunjenog srpskog stanovništva naređivali ostalim okrivljenicima, sebi podređenim pripadnicima srpskih paravojnih formacija; da nezakonito uhićuju civile pripadnike hrvatske nacionalnosti, uzimaju ih kao taoce, pljačkaju civilno stanovništvo, surovo i bestijalno zlostavljaju, muče i ubijaju civile i ratne zarobljenike te ruše kuće i gospodarske objekte stanovnika hrvatske nacionalnosti, kao i sakralne objekte.
Neki od zapovjednika su i osobno sudjelovali u mučenjima i ubojstvima civila, dok su njima podređeni pripadnici njihovih postrojbi u skladu sa zajedničkim planom postupali po tako dobivenim naredbama. Okrivljenici su u cilju zajedničkog plana pljačkali civilno stanovništvo oduzimajući im osobne automobile, traktore, novac, i sve druge vrjednije stvari. Stavlja im se na teret da su zapalili, minirali i uništavali gospodarske objekte, ali i kuće i gospodarske zgrade stanovnicima hrvatske nacionalnosti. Prema civilima su nečovječno postupali uskraćujući im medicinsku skrb i opskrbu osnovnim živežnim namirnicama tjerajući ih na prisilni rad i obavljanje najtežih poslova kao i zabranjujući im da svoje mrtve i ubijene pokapaju na mjesnom groblju.

Tereti ih se i da su na području Voćina, Huma i Kraskovića od sredine srpnja 1991. do sredine prosinca 1991. godine ubili 50 osoba, i to 47 civila i tri ratna zarobljenika pripadnika MUP-a i Zbora narodne garde. Samo u jednoj noći, 13./14. prosinca 1991., ubijena je 31 civilna osoba. Žrtve su bile surovo i bestijalno zlostavljane, a potom ubijene ne samo hicima iz vatrenog oružja već su neke žrtve ubijene udaranjem čeličnim lancima, zabadanjem čavala u prsni koš, udarcima sjekirom u glavu, a neke žrtve su zaklane nakon čega su njihova tijela zapaljena.

Optužnicom im se stavlja na teret da su u noći 13./14. prosinca 1991. iz tenkova ispalili više topovskih granata u toranj Župne crkve Svete Marije u Voćinu koja je upisana u Registar spomenika kulture i djelomično ga urušili, nakon čega su aktivirali eksploziv i minirali crkvu u kojoj se nalazila prethodno uskladištena velika količina različitog streljiva i eksploziva uslijed čega je Župna crkva Svete Marije srušena i uništena u potpunosti. Radilo se o velikogotičkoj jednobrodnoj Župnoj crkvi iz 15. stoljeća koja je rješenjem Konzervatorskog zavoda iz Zagreba od 5. studenog 1962. upisana kao spomenik kulture, a koju su okrivljenici srušili do temelja. Pored toga, okrivljenici su nezakonito kao taoce uzimali civile, odvodili ih u milicijsku stanicu u Voćinu gdje su ih tukli, mučili, izgladnjivali i prislanjali im oružje na glavu te prijetili ubojstvima.

Dodajemo kako su za kaznena djela ratnog zločina na području Voćina do sada V. S. i S. B. pravomoćno osuđeni te im je izrečena kazna zatvora u trajanju od dvadeset godina, dok je doktor M. V. pravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine zbog počinjenja teškog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi nesavjesnim liječenjem bolesnika.