U optužnici je navedeno da je okrivljenica tijekom 2012. i 2013. godine ishodila rješenje Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb, udruge i mlade Krapinsko-zagorske županije o ispunjavanju uvjeta za pružanje usluga skrbi izvan vlastite obitelji u okviru stalnog smještaja starijih i nemoćnih osoba za trinaest korisnika u obiteljskom domu u Oroslavju (Andraševec, Dolinska 8).
Okrivljenicu se tereti da je, kao predstavnica obiteljskog doma za starije i nemoćne u Andraševcu naknadno, bez odobrenja nadležnog tijela socijalne skrbi, proširila profesionalnu djelatnost pružanja socijalnih usluga skrbi sa smještajem starijih osoba na stambeni i pomoćni objekt u Andraševcu (Dolinska 22). Tereti ju se da je u taj stambeni objekt smjestila još devetnaest korisnika, dok je u pomoćni objekt koji je kao gospodarski objekt–spremište preuređen za boravak osoba, a izgrađen od drveta i cigle, smjestila još šest starijih te teško pokretnih i nepokretnih korisnika. Iako svjesna da su korisnici u pomoćnom objektu potpuno ovisni o tuđoj pomoći i da im je zbog toga potrebna stalna prisutnost njegovatelja, a da ona kao predstavnica obiteljskog doma sa svojom obitelji živi u dislociranoj obiteljskoj kući, udaljenoj oko 700 metara, okrivljenicu se tereti da je propustila teško pokretnim i nepokretnim korisnicima osigurati dnevnu, tijekom 24 sata, skrb njegovatelja, tako da je za skrb o svih 25 korisnika u stambenom i pomoćnom objektu rasporedila za rad u noćnoj smjeni samo jednu njegovateljicu.
Postupajući na opisani način, okrivljenicu se tereti da je pristala da teško pokretne i nepokretne osobe borave bez nadzora i neophodne pomoći i u mogućim uvjetima životne ugroženosti, pa kada je u pomoćnom objektu tijekom noći 11. siječnja 2020. između 4:10 i 4:55 sati došlo do kvara i zapaljenja električnog kalorifera koji se koristio za zagrijavanje prostorija, uslijed izostanka nadzora jedine njegovateljice koja je boravila u stambenom objektu na adresi Dolinska 22, došlo je do širenja požara na cijelu unutrašnjost pomoćnog objekta. Zbog gušenja ugljičnim monoksidom smrtno su stradali korisnici socijalnih usluga smještaja (1938., 1951., 1916., 1936., 1935. i  1930.) čija tijela su potom izgorjela.