Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu Podignuta optužnica protiv S. F. i P. T. zbog zlouporabe položaja i ovlasti i zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju
28.01.2008.
Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je optužnicu protiv hrvatskih državljana S. F. (1955.) i P. T. (1957.) zbog kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 1. i 4. Kaznenog zakona i zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 1. i 2. KZ-a. (28. 1. 2008.)
Optužnicom se okrivljenike S. F. kao predsjednika, i P. T. kao izvršnog direktora Hrvatskog nanbudo instituta, tereti da su zajedno i po prethodnom dogovoru te u cilju da trgovačkom društvu u vlasništvu S. F. i okrivljenom P. T. osobno, pribave nepripadnu materijalnu dobit, zlouporabili položaj i ovlasti.
Spomenuti Institut stekao je pravo vlasništva na neizgrađenom građevinskom zemljištu isključivo u svrhu izgradnje Centra za dnevnu skrb invalidnih osoba. Zbog toga je bila moguća dodjela neposrednom pogodbom i primjena povlaštenih uvjeta plaćanja samo stvarnih troškova pripreme zemljišta (553.393,00 kn) i troškova rente (278.928,00 kn) uz istovremenu obvezu da, u slučaju odluke o promijeni načina o skrbi te o početku naplaćivanja usluge ili odluke o otuđivanju zgrade Centra, mora Gradu Zagrebu platiti razliku između obračunate pripreme građevinskog zemljišta po stvarnim troškovima kao i kamatu na taj iznos.
Nakon stjecanja prava vlasništva i nakon što su S. F. ispred društva, i P. T. osobno, dali Institutu pozajmice (svaki po 520.500,00 kn) za namirenje naprijed navedenih obveza prema Gradu kao i drugih troškova, S. F. je za 11. listopada 2001. sazvao Skupštinu HNI, na kojoj je P. T. upoznao članove Skupštine da su on i društvo u vlasništvu S. F. podmirili troškove nabave zemljišta kao i troškove ishođenja lokacijske i građevinske dozvole. Ujedno ih je upoznao kako Institut ne može realizirati kredite kod poslovnih banaka za izgradnju Centra neistinito prikazavši kako će on osobno kao fizička osoba, i društvo u vlasništvu S. F. kao pravna osoba, realizirati kredite kod banaka i osobno garantirati njihov povrat. Okrivljenik P. T. je pritom prešutio da predmetnim zemljištem može raspolagati samo Institut u svrhu za koju je dodijeljeno te da Institut u tom trenutku raspolaže dostatnim sredstvima za namirenje potraživanja koje su okrivljenici imali prema Institutu.
Zbog svega navedenog, Skupština je donijela odluku da se sa okrivljenicima sklope sporazumi o prijenosu vlasništva na predmetnoj nekretnini, što je i učinjeno istog dana, a sve na ime ispunjenja obveza Instituta prema njima (pozajmica). Potom su 17. svibnja 2002. okrivljenici kao prodavatelji sklopili s kupcem - Konzum d.d. Zagreb, ugovore o prodaji nekretnina temeljem kojih je društvu u vlasništvu S. F. isplaćeno 5.308.514,39 kn, a P. T. osobno 5.310.792,47, čime im je pribavljena nepripadna materijalna dobit u iznosu od 4.788.014,39 kn, odnosno, u iznosu od 4.790.292,47 kn.
Spomenuti Institut stekao je pravo vlasništva na neizgrađenom građevinskom zemljištu isključivo u svrhu izgradnje Centra za dnevnu skrb invalidnih osoba. Zbog toga je bila moguća dodjela neposrednom pogodbom i primjena povlaštenih uvjeta plaćanja samo stvarnih troškova pripreme zemljišta (553.393,00 kn) i troškova rente (278.928,00 kn) uz istovremenu obvezu da, u slučaju odluke o promijeni načina o skrbi te o početku naplaćivanja usluge ili odluke o otuđivanju zgrade Centra, mora Gradu Zagrebu platiti razliku između obračunate pripreme građevinskog zemljišta po stvarnim troškovima kao i kamatu na taj iznos.
Nakon stjecanja prava vlasništva i nakon što su S. F. ispred društva, i P. T. osobno, dali Institutu pozajmice (svaki po 520.500,00 kn) za namirenje naprijed navedenih obveza prema Gradu kao i drugih troškova, S. F. je za 11. listopada 2001. sazvao Skupštinu HNI, na kojoj je P. T. upoznao članove Skupštine da su on i društvo u vlasništvu S. F. podmirili troškove nabave zemljišta kao i troškove ishođenja lokacijske i građevinske dozvole. Ujedno ih je upoznao kako Institut ne može realizirati kredite kod poslovnih banaka za izgradnju Centra neistinito prikazavši kako će on osobno kao fizička osoba, i društvo u vlasništvu S. F. kao pravna osoba, realizirati kredite kod banaka i osobno garantirati njihov povrat. Okrivljenik P. T. je pritom prešutio da predmetnim zemljištem može raspolagati samo Institut u svrhu za koju je dodijeljeno te da Institut u tom trenutku raspolaže dostatnim sredstvima za namirenje potraživanja koje su okrivljenici imali prema Institutu.
Zbog svega navedenog, Skupština je donijela odluku da se sa okrivljenicima sklope sporazumi o prijenosu vlasništva na predmetnoj nekretnini, što je i učinjeno istog dana, a sve na ime ispunjenja obveza Instituta prema njima (pozajmica). Potom su 17. svibnja 2002. okrivljenici kao prodavatelji sklopili s kupcem - Konzum d.d. Zagreb, ugovore o prodaji nekretnina temeljem kojih je društvu u vlasništvu S. F. isplaćeno 5.308.514,39 kn, a P. T. osobno 5.310.792,47, čime im je pribavljena nepripadna materijalna dobit u iznosu od 4.788.014,39 kn, odnosno, u iznosu od 4.790.292,47 kn.