Žalba je dostavljena Županijskom sudu u Zagrebu i o njoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

Žalba je podnesena zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. i st. 3. Zakona o kaznenom postupku, budući da Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu smatra kako su razlozi koje je prvostupanjski sud naveo, o odlučnoj činjenici tko je vještak u navedenom predmetu, nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Državno odvjetništvo se ne slaže sa stavom suda o pojmu osobe zaposlene kod istog poslodavca kao i mogućim posljedicama te situacije na zakonitost dokaza te stoga smatra kako je sud nepravilno ocijenio da su predmetni nalaz i mišljenje i dopuna nezakoniti dokazi.

U žalbi je istaknuto kako je nejasan u pobijanom rješenju korišteni izraz nespojivog nesklada izdvojenih dokaza sa suštinom vještačenja zbog nužnosti apsolutnog povjerenja stranaka; s obzirom da sud nije utvrdio bilo kakvu subjektivnu pristranost vještaka, te je upravo njegov iskaz ocijenio točnim, logičnim, životnim, uvjerljivim i potkrijepljen ostalim dokazima. Istaknuto je i kako pojam sukob interesa nije relevantan za primjenu pravnog instituta izuzeća vještaka pa i ne može imati za posljedicu izdvajanje naprijed navedenih dokaza.

Istaknuto je i kako podvođenje poslovnog odnosa pravne osobe iz Hrvatske s oštećenikom u postupku pod pojam osobe zaposlene kod istog poslodavca kao osnove za izuzeće vještaka iz čl. 311. st. 2. Zakona o kaznenom postupku nije u skladu s odredbama Zakona o radu te pravnim stajalištima ranije zauzetim u sudskoj praksi, kao i da se zbog toga predmetni nalaz i mišljenje nije mogao smatrati nezakonitim dokazom i izdvojiti iz spisa.

Istaknuto je kako su na optužnom vijeću raspravljene sve odlučne činjenice za odluku o odbijanju prijedloga obrane za izdvajanje vještačenja i dopune istog kao nezakonitog dokaza te da provedenim vještačenjem nisu povrijeđena prava okrivljenika u postupku.