Postoji osnovana sumnja da je prvoosumnjičenik od prosinca 2004. do 4. rujna 2007. u Zagrebu, kao predsjednik uprave jedne državne tvrtke na traženje drugoosumnjičenika, a kako bi mu pribavio znatnu nepripadnu materijalnu dobit, 25. svibnja 2005. zaključio s drugoosumnjičenikom kao kupcem Ugovor o kupoprodaji stana u vlasništvu te državne tvrtke u Zagrebu po popusnoj cijeni od 429.327,96 kn pri čemu taj iznos predstavlja 60 posto tržišne cijene stana od 715.546,66 kn. Na popusnu cijenu su, temeljem Odluke o izmjeni Odluke Uprave te tvrtke o prodaji stanova, garaža i poslovnih prostora u njenom vlasništvu imali pravo samo hrvatski branitelji, ujedno i radnici te tvrtke, uz dodatni uvjet da cijena bude plaćena od jednom u roku od 180 dana od sklapanja ugovora.
Prvoosumnjičenik je, unatoč tome što mu je bilo poznato da drugoosumnjičenik u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora više nije bio djelatnik te tvrtke i unatoč tome što mu je bilo poznato da drugoosumnjičenik nije platio ugovorenu cijenu u roku od 180 dana, 4. rujna 2007. sastavio i potpisao tabularnu izjavu kako bi drugoosumnjičenik uknjižio pravo vlasništva navedenog stana. Opisanim postupanjem pribavio je drugoosumnjičeniku nepripadnu dobit u iznosu od razlike u cijeni stana odnosno 286.218,70 kn, oštetivši istodobno za navedeni iznos tu tvrtku.