Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu Podnijet istražni zahtjev protiv tri osobe zbog zlouporabe položaja i ovlasti, zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju i krivotvorenja službene isprave
03.12.2007.
Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu podnijelo je istražni zahtjev protiv hrvatskih državljana (1963. i 1953) i hrvatske državljanke (1973.) zbog više kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 4. KZ-a, zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 1. al. 4. i st. 2. KZ-a i krivotvorenja službene isprave iz čl. 312. st. 1. KZ-a. (3. 12. 2007.)
Postoji osnovana sumnja da su u Zagrebu, prvoosumnjičeni 44-godišnjak kao suvlasnik jednog trgovačkog društva i stvarni nositelj poslovne politike i poslovnih odluka tog društva te nalogodavac njihove provedbe, dogovorio sa drugoosumnjičenim 54-godišnjakom, direktorom jednog inozemnog trgovačkog društva, da će sa računa tog ino društva uzeti i za sebe zadržati dio deviznih sredstava koja će biti doznačena temeljem ispostavljenih predračuna ino društva njegovom društvu, a u takvim će predračunima biti upisane znatno veće cijene od stvarnih cijena robe na koje se računi odnose, temeljenih na pripremljenim kupoprodajnim ugovorima o kupnji strojeva i opreme do iznosa od 3.000.000,00 DEM i o kupnji strojeva i opreme do iznosa od 8.500.000,00 DEM zaključenih između ino društva kao prodavatelja i njegovog društva kao kupca. U tu svrhu je 54-godišnjak ovlastio 44-godišnjaka za raspolaganje sredstvima na računu ino društva, nakon čega je 44-godišnjak naložio djelatnici svog društva ispostavu i potpis na četiri naloga za doznaku deviznih sredstava. Od ukupno doznačenih sredstava za sebe su uzeli i zadržali 1.055.567,00 DEM koliko iznosi razlika stvarno plaćenog iznosa strojeva i cijene navedene na računima, kao i 502.764,00 DEM više doznačenih sredstava od fakturiranih.
Ujedno, postoji osnovana sumnja da je 44-godišnjak; nakon što je temeljem ispostavljenog računa ino društva kao kupac i porezni obveznik uvezao obradni centar Quadra Emmegi vrijedan 6.261.889,00 i temeljem čl. 17. Zakona o područjima posebne državne skrbi oslobođen plaćanja carine uvezene robe; a znajući da u slučaju prodaje tog centra prije proteka 10 godina je društvo dužno platiti carinu koje je bilo oslobođeno (u iznosu od 406.556,23 kuna), 1. listopada 2001. bez znanja i odobrenja formalnog direktora navedenog društva prenio obradni centar na trgovačko društvo čiji je direktor, a koje je u vlasništvu njega i njegove supruge. Opisano je pravdao računom-otpremnicom po kojem ta tvrtka kupuje liniju za iznos od 4.736.606,00 kuna te se plaćanje obavlja kompenzacijom, a sve bez da su o tom obavijestili carinske organe i plaćena dužna davanja oštetivši državni proračun za 406.556,23 kuna.
Osnovano se sumnja da je 44-godišnjak kao vlasnik jednog trgovačkog društva, iako mu je bilo poznato da je to društvo založilo zasnivanjem založnog prava razne radne strojeve (vrijedne oko 8.500.000,00 kuna), bez znanja i odobrenja formalnog direktora tog društva, 1. listopada 2001. u Zagrebu; u cilju da društvu u suvlasništvu njegove supruge pribavi znatnu nepripadnu materijalnu dobit te da zametne trag strojeva prikrivajući njihovo porijeklo i identifikaciju, a time i mogućnost naplate putem zaloga; najprije prenio strojeve na društvo koje je u vlasništvu njega i njegove supruge pravdajući računom-otpremnicom po kojemu ta tvrtka kupuje strojeve, a plaća kompenzacijom. Potom je 19. listopada 2001. prenio strojeve sa tog društva na društvo u suvlasništvu njegove supruge pribavivši mu nepripadnu materijalnu dobit u iznosu od oko 8.500.000,00 kuna.
Na poslijetku je naložio formalnoj direktorici potonjeg društva, osumnjičenoj 34-godišnjakinji inače svojoj šogorici, da ovjeri svojim potpisom i pečatom društva račun-otpremnicu preinačenu na način da je izmjenjena marka i vrsta strojeva istovremeno mijenjajući identifikacijske pločice na samim strojevima.
Nakon što je prenio te strojeve spomenutom društvu i znajući da je na istima zasnovano založno pravo jedne banke, u cilju da osujeti naplatu banke i neistinito prikaže da prednost u naplati imaju on i njegova supruga, sastavio je Promemoriju od 20. veljače 1999. u kojoj je neistinito navedeno da su on i njegova supruga dali kredite pojedinim trgovačkim društvima koja nisu u mogućnosti vratiti dane im kredite pa se strojevi dani u zalog pri davanju kredita prenose njima u vlasništvo. Promemoriju je "ovjerio" preslikanim potpisom predsjednika uprave društva kao i pečatom tih društva, a kao dokaz osnovanosti promemoriji priložio je po njemu sastavljenu nevjerodostojnu dokumentaciju - ugovor o kratkoročnim pozajmicama.
Ujedno, postoji osnovana sumnja da je 44-godišnjak; nakon što je temeljem ispostavljenog računa ino društva kao kupac i porezni obveznik uvezao obradni centar Quadra Emmegi vrijedan 6.261.889,00 i temeljem čl. 17. Zakona o područjima posebne državne skrbi oslobođen plaćanja carine uvezene robe; a znajući da u slučaju prodaje tog centra prije proteka 10 godina je društvo dužno platiti carinu koje je bilo oslobođeno (u iznosu od 406.556,23 kuna), 1. listopada 2001. bez znanja i odobrenja formalnog direktora navedenog društva prenio obradni centar na trgovačko društvo čiji je direktor, a koje je u vlasništvu njega i njegove supruge. Opisano je pravdao računom-otpremnicom po kojem ta tvrtka kupuje liniju za iznos od 4.736.606,00 kuna te se plaćanje obavlja kompenzacijom, a sve bez da su o tom obavijestili carinske organe i plaćena dužna davanja oštetivši državni proračun za 406.556,23 kuna.
Osnovano se sumnja da je 44-godišnjak kao vlasnik jednog trgovačkog društva, iako mu je bilo poznato da je to društvo založilo zasnivanjem založnog prava razne radne strojeve (vrijedne oko 8.500.000,00 kuna), bez znanja i odobrenja formalnog direktora tog društva, 1. listopada 2001. u Zagrebu; u cilju da društvu u suvlasništvu njegove supruge pribavi znatnu nepripadnu materijalnu dobit te da zametne trag strojeva prikrivajući njihovo porijeklo i identifikaciju, a time i mogućnost naplate putem zaloga; najprije prenio strojeve na društvo koje je u vlasništvu njega i njegove supruge pravdajući računom-otpremnicom po kojemu ta tvrtka kupuje strojeve, a plaća kompenzacijom. Potom je 19. listopada 2001. prenio strojeve sa tog društva na društvo u suvlasništvu njegove supruge pribavivši mu nepripadnu materijalnu dobit u iznosu od oko 8.500.000,00 kuna.
Na poslijetku je naložio formalnoj direktorici potonjeg društva, osumnjičenoj 34-godišnjakinji inače svojoj šogorici, da ovjeri svojim potpisom i pečatom društva račun-otpremnicu preinačenu na način da je izmjenjena marka i vrsta strojeva istovremeno mijenjajući identifikacijske pločice na samim strojevima.
Nakon što je prenio te strojeve spomenutom društvu i znajući da je na istima zasnovano založno pravo jedne banke, u cilju da osujeti naplatu banke i neistinito prikaže da prednost u naplati imaju on i njegova supruga, sastavio je Promemoriju od 20. veljače 1999. u kojoj je neistinito navedeno da su on i njegova supruga dali kredite pojedinim trgovačkim društvima koja nisu u mogućnosti vratiti dane im kredite pa se strojevi dani u zalog pri davanju kredita prenose njima u vlasništvo. Promemoriju je "ovjerio" preslikanim potpisom predsjednika uprave društva kao i pečatom tih društva, a kao dokaz osnovanosti promemoriji priložio je po njemu sastavljenu nevjerodostojnu dokumentaciju - ugovor o kratkoročnim pozajmicama.