Optuženika se optužnicom teretilo da je početkom 1998. godine u Stubičkim toplicama, kao direktor jednog trgovačkog društva privatno angažirao sudskog vještaka za građevinarstvo koji je sukladno njegovom traženju sastavio procjenu njegovih ulaganja u navedeno trgovačko društvo u višestruko većem iznosu od stvarno uloženog. Potom je 17. lipnja 1998. na sjednici nadzornog odbora tog trgovačkog društva, uz pomoć odvjetnika, predsjedniku i članovima nadzornog odbora predočio kao istinitu spomenutu procjenu vrijednosti uloženih vrijednosti njegovih ulaganja u dokapitalizaciju trgovačkog društva u visini od 6,011.000,00 kuna.
Slijedom navedenog, članovi nadzornog odbora trgovačkog društva su sklopili s okrivljenikom ugovor kojim mu odobravaju robni kredit u iznosu od 6,011.000,00 kuna i uknjižbu založnog prava na nekretninama tog društva iako su njegova stvarna ulaganja iznosila tek 586.780,42 kuna, čime je stekao nepripadnu korist u iznosu od 5,429.212,00 kuna.
Žalba je uložena jer Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu ocjenjuje kako je sud iz utvrđenih činjenica izveo pogrešan zaključak o nepostojanju dokaza da je optuženik počinio navedeno djelo te je predloženo da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjeno vijeće.